Predsjednik Republike Hrvatske je morao znati za taj aranžman. 

    – Ne govorite gluposti, gospodine! Po čemu bi on morao znati za to? 

    – Pa po tome što se taj poslovni aranžman s njegovim prijateljem nije mogao realizirati bez njegova znanja. 

    – Što hoćete reći: da predsjednik ne bi smio imati prijatelje ili da se predsjednikovi prijatelji ne bi smjeli baviti nikakvim poslom? 

    – Ja ne govorim o tome što bi tko smio, nego o tome što bi tko trebao znati. 

    – Predsjednik je već rekao da je sve što taj Matija Babić tvrdi obična laž. 

    – Babić? Ne sjećam se da me itko upoznao s nekim tko se tako zvao. Ispričavam se, ali bio sam u kontaktu s puno ljudi iz Hrvatske, pa ne pamtim baš sva imena… 

    – To slabo sjećanje vas, vidim, ne priječi da podmećete našem predsjedniku. 

    – Ne podmećem ja nikome. Ja sam prisegnuo da ću govoriti istinu i samo istinu. 

    – Istina je da se predsjedniku podmeće da je svome prijatelju namjestio unosan posao. I da ta haranga ne prestaje ni nakon što je, osim predsjednika osobno, reagirao i njegov Ured. 

    – Malo sam zbunjen time što govorite… 

    – A jeste li zbunjeni i priopćenjem Ureda u kojem se – evo, pročitat ću vam – kaže: »Poznanstvo predsjednika s gđom. Sandom Vojković i g. Vojkovićem nije ni u kakvoj vezi s poslovanjem ZAMP-a i tvrtke Emporion. Predsjednik Josipović već dvanaest godina ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a.«? 

    – Bojim se da se radi o nesporazumu… 

    – Vama je to nesporazum? Meni je to, gospodine, orkestrirana hajka na istaknutog skladatelja, borca za poštivanje autorskih prava i, ne budimo naivni, neskriveni pokušaj da se hrvatskoga predsjednika primora da podnese ostavku kao što je to učinio i njegov njemački kolega Christian Wulff. 

    – Ja se ne razumijem baš najbolje u glazbu, ali… 

    – Nema tu nikakvog »ali«, gospodine! I ne treba pohađati solfeggio da bi se u ovome prepoznala orkestrirana hajka, započeta na Indexu, prošvercana na HTV, a sada nastavljena u Novostima. Molim vas lijepo, njima je dokaz predsjednikove umiješanosti u tobože sumnjive poslove njegova prijatelja Marka Vojkovića čak i to što su na web-stranicama Hrvatskoga društva skladatelja pronašli da je gospodin Josipović kao član predsjedništva HDS-a nazočio skupštinama. I da je na jednoj od njih, 2008. godine, slušao kako Zrinko Tutić u ime Nadzornog odbora podnosi izvještaj o navodno visokim troškovima prostora što ga je HDS iznajmljivao od tvrtke Emporion. Vidite dokle to ide: jednom ozbiljnom skladatelju se podmeće da je slušao Tutića! Pa kamo to vodi? 

    – Gospodine, ovo vodi u sve dublji nesporazum. Ja sam samo kazao isto što i na sudu: da je predsjednik Tuđman morao znati za onaj kreditni aranžman s Hypo-bankom i za ulogu svoga prijatelja Eugena Laxe… – pokušao je objasniti Wolfgang Kulterer, kad je napokon došao do riječi. 

    – Zaboravite, molim vas, sve što sam vam rekao. Znate, mislio sam da i vi hoćete reći kako je naš današnji predsjednik uhvaćen u laži – reče Kultereru Kutlerer. Pa se ugrize za jezik.