– O Muji, Hasi i Sulji? 

    – Ma ne, već o Vladimiru, Damiru i Ivi? 

    – Ne znam. 

    – Ne znam ni ja. 

    – Pa u čemu je onda vic? 

    – Vic je u tome da nema vica, ali je poanta kao u vicu. 

    – Dobro, u čemu je poanta? 

    – Valjda znaš da je poanta vica u tome da netko ispadne glup. 

    – I tko u ovom slučaju ispadne glup: Vladimir, Damir ili Ivo? 

    – Svi osim njih. Oni dobiju povlaštenu mirovinu, a ti – kako bi to Kajin lijepo rek’o – ispadneš stupido. 

    – A kako to ja ispadnem stupido? 

    – Čitaš li ti išta? Pratiš li ovo s Josipovićevom mirovinom? 

    – Pa šta fali da čovjek ode u penziju? Valjda je zaslužio. Ne misliš valjda da ga treba zaustavljati? 

    – Ma ne ide on sad u mirovinu. Ali jednoga dana, kad ode, on misli da bi to trebala biti povlaštena mirovina. A ovi drugi, uključujući i časnog Vladimira Šeksa, misle da ne bi. 

    – Pa zašto ne ode u penziju na jedan dan, kao Šeks i Kajin? 

    – Ne može on to tek tako. On je predsjednik države. 

    – Pa ne bi država propala… Ako je Mesić umirovio dvanaest generala, može i Josipović vrhovnog zapovjednika. 

    – Pusti sad zajebanciju… Josipović misli – eno ti piše u Večernjaku – kako ne bi bilo dobro da Hrvatska postane prva država u kojoj će suci Ustavnog suda i predsjednik Republike nakon isteka mandata biti poslani na burzu. 

    – Za koga to ne bi bilo dobro: za burzu? 

    – Opet ti po svome… Josipović, lijepo ti piše, polazi od načelnog stava da sucima i dužnosnicima treba osigurati neovisnost u njihovu radu, a to podrazumijeva i osiguranu egzistenciju ako im sa 60 godina prestane dužnost. 

    – Čekaj, je li to on hoće reći da neće moći neovisno vladati ako ga na kraju mandata ne bude čekala povlaštena mirovina? 

    – Ma ne kaže to on, nego – da ti pročitam iz Večernjaka – »naš sugovornik blizak predsjedniku«. 

    – Da, da… A predsjednik, naravno, pojma nema koji mu je to bliski suradnik. Valjda ga zato nije ni demantirao. 

    – A zašto bi predsjednik demantirao nešto što nije osobno izjavio? 

    – Zato što takav način razmišljanja o dobro plaćenoj neovisnosti neodoljivo podsjeća na jednu davnu ali nezaboravnu izjavu Dujomira Marasovića. A izjava glasi: »Ako država želi nekorumpirane liječnike, neka im da plaću od 3000 maraka!« 

    – Stvarno pretjeruješ! Kako ćeš usporediti to što je rekao Marasović s nečim što Josipović ipak, barem službeno, nije izjavio… Molim te, kakve veze ima liječnička plaća s predsjedničkom mirovinom?! Pa ne traži predsjednik povišicu! 

    – Ne traži ni da mu se ukine povlaštena mirovina, već strahuje da bez nje neće moći neovisno obavljati svoj posao. 

    – Dobro, a što ako mu je ipak odluče ukinuti? 

    – Neka prije toga zatraži dokup staža, stupido!