Dok gledamo snimku iz Afganistana na kojoj četvorica američkih marinaca pišaju po mrtvim tijelima trojice domorodaca, navodnih talibana, pitamo li se što u mlazovima tih mamlaza radi naša mala saveznička kap? Ili u skladu s higijenskim navadama civiliziranih zapadnjaka peremo ruke i puštamo da sve ide niz vodu, bez neugodne primisli da bismo se trebali sramiti toga što naši saveznici u tekućem križarskom ratu rade i u naše ime? Pitamo li se što deset godina nakon početka Bushove invazije na Afganistan tamo rade naši momci? Drže li Amerima svijeću ili još nešto?

Čekamo li da nam neki jutarnji korporacijski moralist protumači kako je uriniranje po leševima isključivo higijenski problem, zbog opasnosti od zaraze i tome sličnog, ili da se tu – u najgorem slučaju – radi o pomalo pretjeranom raskoračenju nakon nužne obrane od urođeničkih pripadnika Osovine Zla? I čekamo li da nas opet, kao u svakoj sličnoj prigodi, uvjerava kako je nakon likvidacije te trojice popišanih talibana naš svijet postao boljim mjestom za život?

Ili se – vođeni mudrijaškom poslovicom da se za prolivenim mlijekom, pa tako valjda ni za istočenom mokraćom ne treba osvrtati – okrećemo ka skoroj budućnosti u kojoj će naši saveznici, pođe li im za rukom, zapišati još tisuće kilometara oslobođenog teritorija? Spremamo li se za nove humanitarne misije po zemljama koje žeđaju za tim da ih mirovni nobelovci civiliziraju tako što će slati svoje vojnike da pišaju po njihovim lokalnim barbarima?

Čuva li vrhovni zapovjednik naših Oružanih snaga svoje stare fajlove, kako bi imao iz čega iscijediti nadahnuće za buduće reporterske zapise s dalekih ratišta? Je li i on pogledao snimku obrednog mokrenja po ubijenim Afganistancima? I je li se prisjetio svojega posjeta našim snagama u toj zemlji, o kojemu je – igrajući se Hemingwaya u pancirki i s tjelesnim zdrugom oko sebe – objavio administrativno-pustolovno svjedočanstvo pod naslovom »Ozario sam se od ponosa«? Nadima li se još uvijek naš G. I. Josipović od tog ponosa na »međunarodni prestiž i ugled« što ga Hrvatskoj donosi vojna misija u Afganistanu? I drži li i dan-danas da Hrvatska tamo »brani i svoju budućnost«?

Hoće li i nakon ovih snimaka – koje nisu ni prva, a vjerojatno ni posljednja svjedočanstva oslobodilačkog iživljavanja nad egzotičnim truplima – onako gorljivo braniti »NATO-ovu doktrinu kolektivne i globalne sigurnosti« koja »omogućuje da se zlo prepozna i na njega reagira, da se nekoj državi i narodu pomogne da se othrva zlu i sačuva vlastite vrijednosti i vlastitu budućnost«? Ili će napokon povući hrvatske vojnike iz te sramne operacije koju je započeo Bush, a Obama se samo pravi da ju je okončao, a u kojoj je – i nakon službenog završetka – naš kontingent ostavljen da lokalce educira kako da žive bez čizme Amerikanaca i njihovih satelita?

Jer čemu hrvatski vojnici još imaju podučiti afganistanske snage sigurnosti? Možda tome što da rade kad uhvate idiote koji pišaju po leševima? Takve će Afganistanci teško uhvatiti, jer su se već uglavnom povukli iz njihove zemlje, proglasivši svoju pissing-mission uspješno okončanom. Za sobom su ostavili Hrvate i ostalu sitnež. Tek toliko da potegnu vodu.