Ante Kotromanović već danima bere aplauze za izjavu da će mu »biti zadovoljstvo potpisati rješenje o raspoređivanju pukovnice Dunje Gotovine na poslove unutar MORH-a u skladu s njezinim činom, te radnom i stručnom osposobljenošću«.

Mišljenje ministra obrane da je pukovnica Dunja Zloić Gotovina 2004. godine umirovljena zato što je – kao supruga generala koji se u to vrijeme skrivao pred optužnicom Haškog tribunala za ratne zločine – bila »žrtva političke igre« uglavnom dijele i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić (»Nije Dunja Gotovina ta koja je bježala od Haškog suda. Sve što se događalo tiče se njenog muža, a ne nje. Krivnja po asocijaciji nije primjerena jednom demokratskom društvu.«), Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e. (»Bila je šikanirana, maltretirana samo zbog toga što joj je suprug Ante Gotovina. Svi su prema njoj imali totalno nefer odnos.«) i bivši predsjednik HHO-a Žarko Puhovski (»Dunja Gotovina je bila žrtva, kao što je žrtva bio i njihov sin i žrtva će ostati. Ne može se tek tako prijeći preko svega što je doživjela.«).

Kotromanoviću aplaudiraju i novine, među kojima je najushićenija Slobodna Dalmacija, gdje se tvrdi ne samo da je »Dunja Gotovina godinama ispaštala zbog suradnje hrvatskih vlasti s Haagom« nego se i Antu Gotovinu – u suglasju s retorikom novoga premijera Zorana Milanovića – proglašava žrtvom ondašnjeg hrvatskog političkog vrha koji mu »nije dopustio razgovor s haškim istražiteljima, ali mu je zato namijenio ulogu žrtvenog janjeta«.

Jedini javni zvižduk novom šefu MORH-a upućen je iz Večernjeg lista, gdje Ivanka Toma podsjeća da je Dunja Gotovina »vojnu karijeru počela kao tajnica ministra obrane Gojka Šuška, ratne godine provela u suknji i s dugim manikiranim noktima, te potom postala pukovnica«, pa stoga Kotromanovića pita: »hoće li biti jednako osobno angažiran i u slučajevima svih drugih časnika koji su zbog ocjene da su neperspektivni otpušteni iz MORH-a« i »hoće li po istome kriteriju po kojemu je pristupio slučaju svoje prijateljice preispitati i ustvrditi i ostale žrtve političkih igara«?

Iz starih sanaderovskih struktura u MORH-u ampak tvrde da se u slučaju Dunje Gotovine ne radi o političkom progonu, nego da je ona tek »jedna od desetak tisuća umirovljenih zbog provođenja reforme prema NATO standardima«, ali ih to ne pravda što nisu poštivali odluku Upravnog suda i pukovnicu vratili na posao.

Jer u skladu sa zakonom, nekadašnjoj Šuškovoj tajnici pripada mjesto u MORH-u i isplata duga za neisplaćene plaće. I bilo bi pošteno da taj dug, umjesto države, nadoknade oni koji su ga stvorili, dakle – bivši ministri Rončević, Vukelić i Božinović. Baš kao što bi bilo pravedno da sličnu satisfakciju dožive i svi oni koji su – zahvaljujući naporima Gojka Šuška i njegova kabineta – otjerani s posla, izbačeni iz stanova i prognani iz zemlje. I da taj dug namire Šuškovi kadrovi, pa bili oni zaposleni u državnoj službi ili u pizzeriji u Ottawi.

 Ako pak netko u ovome želi vidjeti nedopustivo miješanje šušaka i krušaka, dunja i jabuka, neka se priključi kukumarima i krumpirima koji na slučaj Gotovinine supruge gledaju isključivo kao na uvod u sakralizaciju onog Milanovićevog žrtvenog janjeta s mladom kapulicom.