Učinilo se »Večernjakovu« kolumnistu Zvonimiru Despotu kako je Josipovićeva rečenica »Kad prošećete gradom Zagrebom, pogledate ploče, zgrade, prolistate stranice povijesti, vidite koliki je doprinos Srba Hrvatskoj, našem uspjehu« – izgovorena na zagrebačkom kongresu stipendista Srpskog privrednog društva »Privrednik« s temom »Mladi Srbi u Hrvatskoj: potraga za identitetom« – bogomdana prigoda da predsjednika upozori kako je u svome nizanju povijesnih zasluga Srba za boljitak domovine Hrvatske propustio napomenuti da je »baš prije koji dan na krovu Dječje klinike pronađen zaostali ‘zvončić’ od srpskog raketiranja Zagreba 1995. godine«.   

   Dok Ivo Josipović vida površinske rane od Zvonimirovih zvončića, neutralnim promatračima ovoga gađanja riječima ostaje samo da žale što »Večernjakov« artiljerac nije zapucao ubojitijim oružjem i što put Pantovčaka nije odaslao navođeni projektil s citatima iz pisma što ga je Savez logoraša BiH još prije dvije i pol godine uputio predsjedniku Republike Hrvatske, prosvjedujući zbog državničkog dočeka što ga je vodeći državnik u tzv. regiji priredio Miloradu Dodiku. Ah, kakva li se bitka mogla zametnuti da je Despot po Josipoviću udario tim pismom čije eksplozivno punjenje tvore fragmenti iz stenograma sa sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, održane 24. i 25. svibnja 1995. godine, na kojoj je zastupnik Dodik zahtijevao smjenu glavnoga urednika paradržavne RTVRS zbog toga što je emitirao snimku govora Milana Martića u kojemu se predsjednik susjedne paradržave Republike Srpske Krajine hvali granatiranjem Zagreba! 

   U prvoj fazi bitke, Despot bi, kao strateg prekaljen u borbama što ih već godinama vodi na stranicama »Večernjakova« militarnog mjesečnika »Vojna povijest«, protivnika zasuo serijom ubitačnih upita: »Predsjedniče, zašto se pravite da niste upoznati sa činjenicom da je vaš dragi gost Milorad Dodik zagovarao bombardiranje grada u kojemu ste mu priredili državnički prijam te ga još počastili i izvanprotokolarnim prebiranjem po glasoviru? Zar mislite da hrvatska javnost ne zna da ste zaprimili dokumente iz kojih je razvidno da se vaš prijatelj Dodik zalagao za smjenu urednika RTVRS koji je u javnost pustio onu, kako je sam rekao, ‘Martićevu nesretnu izjavu’? Zašto se sada snebivate, predsjedniče, kao da prvi put čujete da je vaš banjolučki intimus na pitanje predsjedavajućeg u parlamentu Karadžićeve genocidne tvorevine ‘na koju je to izjavu mislio’, nedvosmisleno odgovorio ‘na onu oko bombardovanja Zagreba’ i još nedvosmislenije dodao: ‘Ja se slažem da treba tući Zagreb, ali ne smijemo to reći. Ako je to trebalo da se kaže, na onaj način nije smjelo. Urednik koji je ovo puštao, morao je biti oprezan.’?« 

   I dok bi Zvonimir Despot zvonio zvončićima, unaprijed slaveći pobjedu nad vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga Republike Hrvatske, teški bi ranjenik s Pantovčaka ipak smogao snage da izvede neočekivani preokret na bojnom polju. Kako? – pitate se u nevjerici. Eto tako što bi »Večernjakova« stožernika zabio u voljenu zemlju munjevitim protuudarom: »A kako vas, Despote jedan, nije sram da me zbog toga napadate iz redakcije ‘Večernjeg lista’ koja je Milorada Dodika proglasila osobom godine u BiH i priredila mu spektakularnu laureatsku svečanost?!« 

   Možda je lukavi Zvonimir Despot predvidio baš takav rasplet bitke između »Večernjaka« i Pantovčaka, možda je ispravno procijenio da bi upotreba projektila Dodikove težine dovela do neželjenih žrtava na obje strane, pa se stoga odlučio za kudikamo lakše oružje i na Josipovića nasrnuo novinama po kojima obojica rado mlate. »Predsjedniče, kako na međunacionalne odnose, recimo, utječu novine srpske nacionalne manjine ‘Novosti’ koje su u najnovijem broju sve nas koji smo protiv ćirilice u Vukovaru nazvale ustašama?« – ispalio je Despot svoj dimni ćorak, pretpostavljajući da mu prozvani predsjednik neće odgovoriti ama baš nikako, a pogotovo ne onako kako takav falsifikator i proizvođač medijskih bojnih otrova jedino i zaslužuje. 

   Zapucao je Despot u prazno, znajući da bi bilo čudo nad čudima kada bi mu Josipović uzvratio: »Zašto tako podmuklo i pokvareno izmišljate, Despote jedan, da su ‘Novosti’ ikoga nazvale ustašama, kada ste i sami mogli pročitati da su, suzdržavajući se od nepotrebnih komentara, samo objavile faksimil Zakonske odredbe o zabrani ćirilice na području Nezavisne Države Hrvatske, koju je potpisao poglavnik te genocidne tvorevine dr. Ante Pavelić, i faksimil Provedbene naredbe, potpisane od ministra unutarnjih poslova NDH dr. Andrije Artukovića, kojom se naređuje ‘da se na cijelom području Nezavisne Države Hrvatske odmah obustavi svaka uporaba ćirilice u javnom i privatnom životu’ i kojom se ‘zabranjuje štampanje ma kakovih knjiga ćirilicom’? Kako to da se tako beskrupuloznim lažima služite baš vi, Zvonimire Despote, koji se ustrajno zalažete za javno iznošenje povijesne istine o NDH i ustaškom pokretu, te biste kao takav trebali prvi pozdraviti objavljivanje ovih autentičnih dokumenata? Zar vama, Despote Zvonimire, smeta to što ovi autentični dokumenti o naravi Pavelićeva pokreta govore rječitije od svega što je na tu temu napisao onaj beogradski povjesničar Bojan Dimitrijević, kojega ste upravo vi angažirali da u knjizi ‘Ustaška vojnica’ – čiji ste ponosni urednik – glorificira ustaštvo kao ‘narodni pokret jednog naroda koji proživljava svoju romantiku u nacionalnom smislu’, jednako kao što u Srbiji veliča četništvo i poziva na rehabilitaciju ratnoga zločinca Draže Mihailovića? 

   A kad već spominjete ćirilicu i Vukovar, strah me i pomisliti, Despote, što biste vi o opsadi Vukovara pisali i objavljivali da ste kojim slučajem rođeni kao Srbin, da živite u Beogradu i da u redakciji smještenoj na Bulevaru despota Stefana uređujete bulevarski magazin ‘Vojna istorija’! Bojim se, Zvonimire Despote, da bi u svom tom vašem poslu nevino ostalo samo ćirilično pismo koje biste zlorabili za svoj urednički i autorski potpis!« 

   Ali tog čuda nad čudima biti neće, jer nas povijesno iskustvo uči da se Ivo Josipović nikada nije osjetio pogođenim lažima i potvorama na račun tjednika »Novosti«, posebice kada je za njihovo lansiranje korišten »Večernji list«.