Prije samo dva tjedna Jadranka Kosor se jedva suzdržavala da ne zaplače pred kamerama i mikrofonima dok je komentirala zahtjev Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara da joj se, zbog »dopuštanja nasilja vladajućih nad zakonom i žrtvom Vukovara« i sličnih nepodopština, oduzme status počasne Vukovarke.

»To je jedan pamflet koji vrvi lažima«, odgovorila je bivša premijerka stožernim braniteljima ograničene pismenosti u Hrvata, da bi odmah potom, na rubu izlijevanja Vuke i Dunava iz suznih joj očiju, upozorila javnost kako »taj pokušaj njezine potpune eliminacije iz političkog života« nimalo slučajno dolazi baš u vrijeme kada je izgubila pravo na policijsko osiguranje i kako sada strahuje za vlastiti život. 

  Veći dio tog »pamfleta koji vrvi lažima« bavio se senzacionalnim otkrićem stožeraša da – vjerovali ili ne! – »postoji institut imena IFIMES sa sjedištem u Ljubljani kojem je na čelu Budimir Lončar, počasni predsjednik instituta je Stipe Mesić, istaknuti član instituta je genaral JNA Blagoje Grahovac, a potpredsjednica je Jadranka Kosor«.

Iako web-stranice Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije nisu ispisane ćiriličnim hijeroglifima već samo čitkom latinicom, članovi Stožera su uspjeli pročitati ono što na njima uopće ne piše, pa su Lončara, predsjednika Savjetodavnog odbora, promaknuli u lidera IFIMES-a, a Kosoricu, savjetodavnu odbornicu običnu, u potpredsjednicu Instituta.

Na pamflet koji je Jadranku Kosor doveo do suza i do straha za vlastiti život promptno je reagirao i IFIMES, priopćivši kako je stožeraško »povezivanje gospođe Kosor s generalima JNA u najmanju ruku izraz zlonamjernosti«, te s ponosom podsjetivši da je 2010. tadašnju hrvatsku premijerku zakitio priznanjem za osobu godine. 

  A onda je svanuo 12. listopada 2013. godine, kada je slavljena i branjena članica Savjetodavnog odbora ovog vikenda obznanila da će kolegicama i kolegama iz IFIMES-a napisati pismo u kojemu im zahvaljuje na bilo kakvoj daljnjoj suradnji.

Rezultat je to Kosoričina razgovora s novinarom Večernjeg lista Davorom Ivankovićem koji ju je neugodno iznenadio pitanjem »kako to da sjedi u IFIMES-u koji je pokušao kao laureata za Nobelovu nagradu za mir progurati Sergea Brammertza koji se ljetos borio protiv predsjednika Haškog tribunala Theodora Merona koji je oslobodio naše generale Gotovinu i Markača«, te informacijom da je IFIMES Merona nazvao »grobarom Tribunala«. 

    »Šokirana sam tim ocjenama Merona, one su potpuno suprotne svim mojim političkim i ljudskim stajalištima. Vjerujem da je Meron napravio pravu stvar ne samo za naše generale, nego za pravdu općenito«, svečano je izjavila Jadranka Kosor, da bi se potom potrudila oprati od IFIMES-a tvrdnjama kako uopće nije znala da je članica Savjetodavnog odbora (iako je tu vijest mogla pročitati još u travnju), te kako u Institutu »nikada nije bila aktivna niti uključena u bilo kakvo donošenje odluka«. 

Da je barem djelić vremena spiskanog na promociju svojega neznanja i na aktivnu obranu vlastite pasivnosti utrošila na čitanje onoga zbog čega ju je Večernjak prozvao, nekadašnja je novinarka mogla provjeriti izvore Ivankovićevih poluinformacija, pa u IFIMES-ovoj analizi pod naslovom »ICTY: ‘Meronizacija’ naše budućnosti«, objavljenoj u ožujku ove godine, vidjeti gdje se to Meron i zašto naziva »grobarom Tribunala«.

Rečenica glasi: »Oslobađajuća presuda za Momčila Perišića, bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, nakon što je bio presuđen na kaznu zatvora od 27 godina zbog podrške i pomaganja zločina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, definitivno je ICTY označila kao politički sud, a Theodora Merona kao grobara ICTY i zamišljene međunarodne pravde.« 

  Mogla je Jadranka Kosor u istom tekstu pročitati i da »oslobađajuća presuda protiv Momčila Perišića uspostavlja nove pravne standarde zapovjedne odgovornosti«, te da je tom presudom »Theodor Meron, s dijelom sudaca ICTY, amnestirao političke lidere i vojne zapovjednike u budućim ratnim zločinima«, pa zgranutog Večernjakova novinara poslati gdje mu je i mjesto – u tri P. M. (Perišićeva Merona – op. a.), naravno, ukoliko poput IFIMES-ovih analitičara misli da je Meronovo amnestiranje Perišićevih zločina suprotno svim njezinim političkim i ljudskim stajalištima. 

Ukoliko je pak gospođi Kosor neprihvatljivo biti u društvu ljudi koji su Theodora Merona zbog toga prozvali »grobarom Tribunala«, još uvijek nije kasno da se kandidira za počasnu članicu Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara. Pa da svoj povratak iz IFIMES-a među one koji je nazivaju Suzanom Vlaisavljević zalije suzama-radosnicama. I da više ne strahuje za vlastiti život.