Prelijep se naslov razastro prvom stranicom Večernjeg lista. Naslov: »Karamarku je dosta, nakon izbora u HDZ-u mogao bi srušiti Vladu«. Naslov fakat prelijep i obećavajući, ali jebiga… ništa više od toga. Na žalost i na razočaranje svih koji su dugo i željno iščekivali pa se jučer ponadali da će u novinama najzad pročitati kako je Tomislav Karamarko bez zadrške i pardona kazao: »Dosta!«

Ti ljudi, kojima Karamarka nikada nije dosta, u jučerašnjem su Večernjaku mogli pročitati samo njegovo ništa. Jer se obožavani predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske nije udostojao da im uputi i jednu jedinu riječ, pa tako ni ono »Dosta!« iz naslova.

Umjesto otvorenog obraćanja voljenoga vođe i njegova obračunavanja sa svime čega bi mu trebalo biti dosta, dobili su tek nekoliko rečenica pripisanih nekome tko je predstavljen kao »izvor blizak Tomislavu Karamarku«.

Vjerujem da se Karamarkovim štovateljima iskreno svidjelo puno toga što je Večernjakovoj novinarki Ivi Puljić-Šego kazao gospodin Izvor Blizak. Primjerice – njegova oštra ocjena da »MUP-om vlada ‘zločinačka organizacija’ u službi ministra Vlahe Orepića koja izvlači kompromitirajuće papire za svakog kandidata kojeg HDZ predloži za ministra«. I još više – otkrivanje imena pripadnika te »zločinačke mreže« koja drma MUP-om. A to su, prema tvrdnjama gospodina Izvora Bliskog, ravnatelj policije Vlado Dominić, šef PNUSKOK-a Mario Bertina, šef zagrebačkog USKOK-a Zoran Filipović, te voditelj Službe posebnih kriminalističkih poslova PNUSKOK-a Zoran Hitrec.

Kao član te »zločinačke mreže« prozvan je i dekan Visoke policijske škole koji je bio u komisiji pred kojom je nesuđeni ministar branitelja Milijan Brkić branio diplomski rad. »Tada nije imao prigovora na rad, a sad formira povjerenstvo kako bi se istražio taj diplomski«, s neskrivenom je gorčinom kazao skriveni izvor.

Pretpostavljam i da su se lica istinskih fanova HDZ-ova lidera ozarila, a ruke uzdrhtale od uzbuđenja i zanosne nade probuđene procjenom gospodina Izvora Bliskog kako »ne bi bilo nemoguće da se Karamarko nakon izbora u HDZ-u, ne urazume li se partneri, odluči na izvanredne izbore«.

Jer znaju oni, a da im to nikakav izvor ne mora naglasiti, da se njihov ljubimac na mjestu prvog potpredsjednika Vlade osjeća marginaliziranim, tim više što u posljednje vrijeme odnosi između premijera Tihomira Oreškovića i drugog potpredsjednika Bože Petrova postaju prisniji nego što bi bilo pristojno prema čovjeku čija je riječ u Banskim dvorima trebala biti glavna.

Posve je zamisliv i ushit do kakvoga je Karamarkove poklonike dovelo čitanje najozbiljnijeg upozorenja onima koji su si umislili da će s vladajućih pozicija – na koje su dovedeni samo zahvaljujući dobroj volji najmoćnijega političara u Hrvatskoj – uistinu vladati ovom zemljom: »Nije im se pametno zafrkavati s HDZ-om, mi smo najveća stranka u vladajućoj većini i to treba poštovati. Orepić bi mogao letjeti s funkcije, a i premijer bi mogao nastaviti karijeru u Kanadi.«

Tako je, Tomislave, sve ih razjuri otkuda su i došli! U Neretvu s njima, i niz slapove Niagare! Pokaži im tko je stvarni gazda u Hrvatskoj! – oteo se, garant, i poneki usklik oduševljenja. Ali je taj borbeni zanos morao splasnuti čim su se razdragani čitatelji sjetili da slanje ministra unutarnjih poslova u tri delte Neretvine i tjeranje premijera u tri uprave Tevine nije navijestio onaj od koga se to očekivalo, nego nekakav skriveni i mutni izvor. Možda blizak i poznat Karamarku, ali Karamarkovim pristašama neznan i dalek.

Slaba je njima utjeha pomisao da bi taj gospodin Izvor Bliski zapravo mogao biti i sam Tomislav Karamarko. Daleko od toga da oni ne cijene oni njegovu prepredenost i karijernu podmuklost, ali im je dojadilo ovo mrcvarenje s umišljenim nevježama iz Mosta i pogotovo s onim smiješnim poslovnjakom koji se, neznano zašto, počeo ponašati kao da je u Hrvatsku doveden da bi doista obavljao premijerske poslove koji su još prije izbora bili rezervirani za predsjednika HDZ-a. Dojadilo im je čekati da Karamarko, ne skrivajući se iza sebi bliskih izvora, drekne što se dreknuti mora i ponosno stane na čelo dostaškog pokreta.

Slaba im je utjeha i to što je ministar unutrašnjih poslova Vlaho Orepić, čim je u novinama pročitao prijetnju da će letjeti s funkcije, smijenio prvoga od onih koji su od Karamarku bliskog izvora prokazani kao članovi »zločinačke mreže« – šefa PNUSKOK-a Marija Bertinu – i što je najavio da će »toga biti još«.

I razumljivo je što nisu ni najmanje fascinirani ministrovim izjavama da čistku u policiji ne vrši pod pritiskom HDZ-a. Jer oni na to s pravom gledaju kao na mostovsko svojatanje Karamarkovih zasluga. I jedva čekaju da Karamarko svojim riječima kaže »Dosta!« svim tim demokratskim igrarijama pa da s legitimitetom pobjednika unutarstranačkih izbora sruši i ovaj privid višestranačke Vlade.