Tko je i kako otkrio da je najnoviji Hrvatski pravopis nastao zbog »ideologema proizvedenih u krugu britansko-američke služinčadi iz vrha hrvatske politike, tipa neću/ne ću, pogreška / pogrješka, naprimjer / na primjer«?
– Znaš li ti, trafikant, zašto je zapravo napisan Hrvatski pravopis? – Uh, to ti je baš idealno pitanje za sezonu mozgova na lešo. – Pravopis je pravopis i na plus trideset i na minus deset, pa tako i pitanja glede pravopisa vrijede na svakoj temperaturi. Dakle, znaš ili ne znaš? Ili da navratim oko Božića, kad ti se to što nazivaš mozgom malkice ohladi? – A na koji od tolikih hrvatskih pravopisa misliš? – Ne misliš valjda da je i meni prokuhao mozak pa da mislim na onaj Brozov iz 1892. Pitam te za ovaj najnoviji što ga je pravopotpisala skupina jezikoslovaca iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. – Pretpostavljam da je napisan radi objedinjenja. – Kakvog objedinjenja? – Slavne tradicije i moderne prakse. – Možeš li bit malo precizniji? – Pa ravnatelj Instituta Željko Jozić kaže da je taj pravopis »nastojao objediniti hrvatsku pravopisnu tradiciju i modernu hrvatsku pravopisnu praksu«. – I ti, trafikant, svakome vjeruješ… Kakvo objedinjenje kad je i nepismenima jasno da i novi pravopis samo pojačava stare podjele?! – Dobro, onda je valjda napisan radi objedinjenja podjela ili, štajaznam, radi podjele objedinjenja… Ili su ga sklepali samo zato da bi ti mene danas gnjavio pitanjem zašto je napisan. – Ne grintaj, već slušaj: »Pisati danas, uza sve znanstvene spoznaje i izrađene sinteze povijesti hrvatskoga pravopisanja, ‘novi’ hrvatski pravopis da bi se riješile pravopisne frustracije dijela hrvatskih jezikoslovaca i ideologemi proizvedeni u krugu britansko-američke služinčadi iz vrha hrvatske politike, tipa neću/ne ću, pogreška/pogrješka, naprimjer/na primjer i to nazivati znanošću ispod je razine logike, zdrave pameti i strukovnoga dostojanstva.« – A tko to kaže? – To piše ugledna hrvatska jezikoslovka, leksikografkinja i povjesničarka hrvatskoga jezika i pravopisa, gospođa Nataša Bašić. – Onda je sve baš onako kao što gospođa Bašić tvrdi da jest. – I ono s »ideologemima proizvedenim u krugu britansko-američke služinčadi iz vrha hrvatske politike, tipa neću/ne ću, pogreška/pogrješka, naprimjer/na primjer«? – Pa da. A kome bi drugome palo na pamet da nas zajebava piše li se »neću« ili »ne ću« nego paklenjacima iz britanskih i američkih službi kojima njihovi zagrebački poslušnici ne smiju reć ni »neću« ni »ne ću«?! – Molim? – Pa zašto bi inače – kad već ne smiju napisat ni »neću« ni »ne ću« nego samo »Yes, Sir!« – nas zajebavali s tim prijeporima? – Ja tebe, trafikant, ništa ne razumijem. – Šta se tu ima razumjet? Gospođa je provalila da su nam britansko-američki moćnici preko svoje služinčadi u Hrvatskoj uvalili bubu da se ne piše »neću« nego »ne ću«, samo zato da bismo se mi svađali oko toga kako treba napisat ono što Britanci i Amerikanci nikada neće pročitat, jer to od nas dok je svijeta i vijeka neće dobit napismeno. – Ja mislim da si ti sve pogrešno shvatio i da gospođa Bašić uopće nije mislila to što ti misliš. – A ti onda idi pa nju pitaj i pilaj šta je mislila. Možeš je pitat i kako to da se protiv hrvatskoga pravopisa, osim britansko-američke bratije, nisu urotili i krugovi moći u Šangaju, Pešavaru i Daramsali iliti Shanghaiju, Peshawaru i Dharamsali… – Vidim ja, trafikant, da tebe baš boli briga i za hrvatski pravopis i za hrvatski jezik! Sreća da smo, pored tolikih trafikanata i ignoranata, imali i jednoga Miroslava Krležu, inače danas ne bismo imali jezika na kojemu bi i tebe i tebi slične trebalo poslat u krasni da ne kažem šta… – A čime je siroti Krleža zaslužio da ga i ti ovih dana prežvakavaš? Samo time što se, na svoju nesreću, rodio prije 120 godina? – Nemaš ti pojma, trafikant, ni o Krleži ni o bilo čemu! »Da nije bilo Krleže i njegova potpisa na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, Hrvatska bi pred više od pola stoljeća izgubila i jezik i kakvu takvu političku samostalnost unutar Titove Jugoslavije.« Završen citat. – A u čijoj je glavi po ovoj sparini uskvasala takva krležolingvalna misao? – U glavi Milana Jajčinovića, Večernjakova kolumnista i historiografa naših stranputica od Jugoslavije do Euroslavije. – Znači: da Krleža nije potpisao Deklaraciju, nestalo bi hrvatskoga jezika? – Kao što si čuo. – Šta bismo svi preko noći omutavili i prestali pisat?! A na kojem bi onda jeziku Jajčinović napisao tu svoju dubokoumnu rečenicu? I kako bi ona glasila: »Ždrnjvrljum hrmbrndrum čvržnjštum…« – Daj, ne budali! – I koji bi se to jezik izgubio? Možda onaj na kojemu je Krleža, bez ikakvih deklaracija, razgovarao sa sjenom Frana Supila? – Zašto sad izvlačiš razgovor sa Supilovom sjenom? – Zato što sam siguran da jezični policajci i njihovi doušnici neće prepoznat ni jezik ni smisao Krležine rečenice: »Glavno je da se primijeni Paragraf, da bi sitne kancelističke duše mogle dalje da mirno hrču nad gomilama svog policijskog, autokratskog, birokratiziranog besmisla.«
