– Onoga ti Boga i Blažene ti Djevice Marije, pa jesi li ti trafikant ili trafikantica? 

   – Zašto pitaš? 

   – Pa vidim da si se zapiljio u tu Gloriju, glavu ne dižeš… 

   – Da si pametan, i ti bi je čitao. Slušaj kakvih sve divota ima u Gloriji: »Hrvatska političarka, koja se priprema za zastupničku dužnost u Europskom parlamentu, otkriva da će u Bruxellesu nositi isključivo odjeću domaćih kreatora, čitati knjige Lorne Byrne i nastaviti pisati domoljubne pjesme. Kutija za nakit s 50-ak raznovrsnih križeva, nekoliko knjiga Lorne Byrne o anđelima te nešto odjeće dizajnirane i šivane u Hrvatskoj, to je popudbina s kojom će Ruža Tomašić (54), hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, početkom ljeta otputovati na novu dužnost u Bruxelles…« 

   – Trafikant, Bog te toplotnim udarom pomilovao, pa to je Gloria stara barem dva-tri mjeseca! 

   – I u čemu je problem? 

   – U tome što je ovo trafika, a ne staretinarnica. Zašto čitaš stare novine kraj toliko novih? 

   – Zato što neki tekstovi nikad ne zastarijevaju. Kao naprimjer ovaj iz Glorije, evo slušaj: »Osnivačica i predsjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević još ne zna što je točno čeka u središtu Europske unije, ali je sigurna da će srčano zastupati hrvatske interese. ‘Ne pada mi na pamet tamo sjediti, a da nešto ne napravim’, odlučna je Ruža Tomašić. ‘Spremna sam pozvati bilo koga na večeru ili da mjesec dana besplatno ljetuje kod mene na Korčuli, samo da lobira za Hrvatsku…’« 

   – Šta mi hoćeš reć: da je Ruža nekoga pozvala na ljetovanje? 

   – Ne, nego da je u Europskom parlamentu – kao što je i obećala – počela srčano zastupat hrvatske interese. Ruža Tomašić je, prika moj, jedina hrvatska zastupnica koja je u Strasbourgu glasala protiv rezolucije kojom se od Sjedinjenih Američkih Država zahtijeva da polože račune o neovlaštenom špijuniranju i zadiranju u privatnost europskih diplomata, političara, građana… 

   – Ma otkud ti to? 

   – Možeš provjerit na web-stranici gdje se objavljuju detaljni rezultati glasanja u Europskom parlamentu, a i sama se Ruža hvalila da je glasala kako je glasala, što de facto znači da je dala potporu daljnjem bezočnom američkom špijuniranju svih državljana zemalja-članica Europske unije. 

   – Gdje se hvalila? 

   – U izjavi lojalnosti svome zastupničkom klubu Europskih konzervativaca i reformista, danoj portalu Dnevno.hr. Izjava glasi: »Kad se nešto tiče Hrvatske, ja imam samo svoje mišljenje i glasujem samostalno, kada se ne spominje Hrvatska, dogovor je da glasamo kao klub.« 

   – Nemoj mi reć da hrvatska pravašica i starčevićanka misli da se špijuniranje eurounijskih, pa samim tim i hrvatskih građana od strane američkih tajnih službi ne tiče Hrvatske!? 

   – Možda Mrs. Tomašić misli da se američke špijunske operacije što ih je razotkrio Edward Snowden zapravo provode u interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana. A ona je – treba li ti ponavljat? – obećala da će se i u Strasbourgu i u Bruxellesu srčano borit za hrvatske interese. 

   – A obećala je i da će nastavit s pisanjem domoljubnih pjesama… 

   – U to ne sumnjam. Možda je i na ovu temu već sročila nekoliko lirskih stihova… Mene uopće ne bi začudilo kada bi u sutrašnjem Hrvatskom slovu osvanuo najnoviji Ružin pjesmotvor u kojem se bigliše naprimjer ovako: »Uhodi nas, špijuniraj, prati, / Američka moćna službo tajna! / Zahvalni su praćeni Hrvati, / Svaki embrij i stanica jajna…« 

   – Daj, trafikant, ne prostači! I ne podmeći poetesi Tomašić svoje trafikantske prostote! 

   – Šta ima prosto u ovoj nježnoj pjesmi? 

   – Ma ovo zadnje, s embrijima i jajnim stanicama… 

   – Nije to prosto nego složeno, pače sveobuhvatno. Njezin pjesnički pogled na život nije ograničen samo na banalne pojavnosti. Baš naprotiv, ona sagledava od Boga nam darovani i od Amerike nadzirani život u svoj njegovoj duhovnoj punini i u neprekinutom trajanju od začetka do vječnosti… 

   – Trafikant, ne bulazni! Ruža Tomašić ni u ludilu ne može napisat to što ti lupetaš! 

   – Ma ti i ne slutiš kakav će pjesnički vulkan eruptirat dočim Ruža svirne u domoljubnu i samoljubnu liru, pa iz svega glasa i stasa zapjeva, evo naprimjer ovako: »Raduje se majka Kroacija / Što joj djecu špijunira CIA, / Što špijunski sateliti kruže / Oko glave Tomašića Ruže. // Kad u glavi mis’o joj se rodi, / Tu misao Amerika vodi, / Tu misao Amerika prati, / Mišlju da ne sagriješe Hrvati! // Europo, vrag ti nosi kosti, / Američki žbiri nisu gosti, / Već su oni pravi domaćini / U prislušnoj našoj domovini! // Špijuni su domaćini pravi / U Ružinoj slobodarskoj glavi! / Europo, kukala ti majka, / Zvekne li te Ruža policajka!«