– Kakva je, trafikant, tvoja ekološka svijest? 

  – Čista kao i moja ekološka savjest. 

  – Ti onda sigurno podržavaš ove čudesne zamisli ministra Mihaela Zmajlovića o selektiranju otpada? 

  – Pa nije Zmajlović izmislio razvrstavanje otpada. To se u civiliziranom svijetu radi odavno. 

  – Šta se odavno radi: zlostavljanje ljudi zbog smeća? 

  – I tamo se naplaćuju kazne ako naprimjer papirnati otpad zagadiš plastičnim. 

  – I zbog toga ti rebnu kaznu od 10 tisuća kuna? 

  – Koliko znam, vani ne naplaćuju u kunama. Ali te kazne ako kune baciš u kantu za eure. 

  – Zajebavaj ti nekog drugog, trafikant, i ti i Zmajlović! Tamo sigurno ne tjeraju ljude da cinkare susjede tko šta baca i u koju kantu. 

  – Istina, ne tjeraju ih. Ljudi to rade sami, svojom slobodnom voljom. 

  – Ma daj, to je gadljivo: da se susjed prema susjedu ponaša kao zadnje smeće. I to zbog čega? Zbog smeća. 

  – Kad je smeće na svome mjestu, i čovjek se osjeća bolje u svojoj koži. Ali ti to očito ne razumiješ, jer ti je ekološka svijest na razini one krempladije koja islužene frižidere i špahere samo strmekne niz neku padinu, pa gdje završe. I onda među grmljem i ostalim raslinjem niču brda ruzine koja tebi, naravno, ne bodu oči, jer niti razmišljaš o tome niti možeš razumjet da s otpadom treba postupat odgovorno. 

  – Nemoj ti meni držat lekcije! Ja, vidiš, mislim da treba bit poprilično smeće za razumjet i prihvatit Zmajlovićev odgovor na pitanje kako će se uzorne građane koji budu poštivali zakon i uredno selektirali otpad zaštitit od stanara koji ne budu imali takve navike… 

  – Misliš: kako će zaštitit mene od tebe i tebi sličnih? 

  – Mislim: kako će se bolesno pedantnim čistuncima po pitanju škovaca omogućit da zagorčavaju život normalnim ljudima kojima se ovo malo života ne troši na zajebavanje sa smećem, a koji nisu nikakvi zagađivači okoliša, jer sve svoje smeće uredno bacaju u kontejner i pošteno plaćaju komunalnu službu koja brine o otpadu? 

  – Još kad bih znao šta je to strašno rekao Zmajlović, pa da se sažalim nad tvojom teškom sudbinom… 

  – Rekao je da se »kante i spremnici mogu držati pod ključem«, da se »mogu postaviti kamere« i da »stanari mogu dežurati pored kanti«. Pa ima li on u glavi išta osim škovaca? 

  – Stvarno nije ekološki da tako gnjusiš po ministru zaštite okoliša. 

  – Kako neću?! Pa ni kod Orwella nemaš kamere koje snimaju kontejnere za smeće! Ni u konc-logorima ni u gulazima nikome nije palo na pamet da ljude ponižava tjerajući ih da dežuraju pored smrdljivih kanti i da gledaju tko u njih ubacuje kakve škovace! 

  – Jebiga, druže, para vrti gdje Berija neće. Gospodarenje otpadom u to vrijeme nije bilo privredna grana. Danas je to ozbiljan biznis. 

  – A zašto bi taj biznis počivao na bezočnoj eksploataciji ucijenjenih ljudi koji će besplatno stražarit pored kanti, e kako netko ne bi narušio idilu uredno sortiranog smeća?! 

  – Pa nije besplatno. Tko bude budno stražario, uštedjet će 10 tisuća kuna, jer neće platit kaznu. 

  – Ti si stvarno veći cinik i od Zmajlovića! Pazi ti šta on još kaže: »U svakom slučaju, stanari će sami morati otkrivati ”uljeze”, prijavljivati ih komunalnom redaru, a ”uljez” će onda morati dokazivati da nepropisno odbačen otpad nije njegov.« Pa gdje to ima, u kojem pravnom sustavu da čovjek mora dokazivat da nije kriv za ono za što ga netko optužuje, umjesto da tužibaba izvoli dokazat krivicu koju pripisuje »uljezu«?! Gdje je tu ona opjevana presumpcija nevinosti?! 

  – Žao mi je što se toliko sekiraš, ali ti stvarno ne razumiješ svijet u kojem živiš. 

  – Ma šta se ima razumjet u svijetu u kojem će zbog jednog jedinog jebenog tetrapaka, bačenog u pogrešnu kantu, čovjek čovjeku bit udbaš?! 

  – Tako se počinje. A oni posebno talentirani, revni i marljivi poslije mogu daleko dogurat. Njima se nakon stažiranja pored kanti smiješi ozbiljna karijera u obavještajnim službama. Princip je isti: gledaš kako ćeš nekome iza leđa ubacit svoje smeće, a ako u svojoj kanti otkriješ škovacu od nepoznatog »uljeza«, onda okriviš onoga tko ti prvi padne na pamet, pa nek se brani i dokazuje da ubačeno smeće nije njegovo. Pritom je važno samo da smeća ima, a ne da ga se ukloni, jer bez uzajamnog podmetanja smeća i međusobnog nabacivanja škovacama obavještajne službe gube smisao svojega postojanja. 

  – Nisam siguran da te baš najbolje razumijem… 

  – I bolje ti je da me ne razumiješ, jer bi se tada morao zapitat i zašto HDZ-ovci i SDP-ovci optužuju jedni druge da su štitili prljave poslove Josipa Perkovića. 

  – Evo, recimo da sam se zapitao… 

  – Onda uzmi pa pročitaj intervju Miroslava Tuđmana Hrvatskom tjedniku gdje trajni agent pod kodnim imenom Pljunuti Ćaća kaže da »HDZ nema razloga ”štititi” Josipa Perkovića za njegova djela do 1990.«, ali da ga »HDZ može i treba ”štititi” za ono što je radio od svibnja 1990.«; i gdje još kaže »kako ne treba zaboraviti da je SDP bio na čelu koalicije i 2000. godine pa je mogao sankcionirati sve one koje je ”štitio” HDZ«. 

  – A kaže li zašto bi uopće HDZ-ovci štitili udbaše osim ako udbaši ustvari nisu štitili HDZ-ovce? 

  – Kao da ti to netko mora govorit! Pa valjda ti je jasno da održivi razvoj počiva na gospodarenju otpadom.