– Dobro da se tom našem ulasku bar netko negdje raduje. 

   – Šta hoćeš reć: da se kod nas nitko ne raduje? 

   – Ako se ti raduješ, evo izvoli ovdje pred trafikom viknut: »Veselim se ulasku Hrvatske u Europsku Uniju!« 

   – Nisam poludio! Samo mi još fali da me netko optuži da sam srpski izvoznik. Ili da sam uvoznik radosti iz Srbije. 

   – A zašto se srpski izvoznici raduju? 

   – Zato što hrvatski izvoznici tuguju. Valjda nisi toliko neupućen pa da ne znaš da ulaskom u EU automatski napuštamo Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini i da svojim istupanjem omogućujemo Srbiji da se učvrsti na poziciji dominantne zemlje izvoznice u okviru CEFTA–e. 

   – Ne sjećam se da nam je itko najavio da ćemo se ulaskom u EU morat pozdravit sa Srednjom Europom. 

   – Ne pozdravljamo se mi, trafikant, sa Srednjom Europom nego sa Zapadnim Balkanom. 

   – Kako kad ne napuštamo Zapadnobalkanski nego Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini?! 

   – Ma to se, budalašu, nazvalo Srednjoeuropskim sporazumom zato što tako ljepše zvuči, a ustvari ti je to Zapadni Balkan plus Moldavija.  

   – I u čemu je problem s našim izlaskom iz tog srednjoeuropskog Zapadnog Balkana? 

   – U gubljenju tržišta, tudume! U te smo zemlje, zahvaljujući nikakvim ili povlaštenim carinskim stopama, izvozili robe u vrijednosti preko dvije milijarde eura godišnje, a od 1. srpnja će se na neke hrvatske proizvode plaćat i šesterostruko veća carina od dosadašnje. A tamo gdje za veliki dio naših prehrambenih proizvoda dosad nije bilo nikakvih carina, kao naprimjer u BiH, ubuduće će se plaćat najmanje 20 posto. Pa ti sad računaj kome se to isplati! 

   – Ako je vjerovat našim novinama, to se isplati Srbima. 

   – I šta sad Hrvatska tu može napravit? 

   – Pa šta ja znam… Možda može odustat od ulaska u EU. 

   – A zašto bi odustala? 

   – Iz istog razloga iz kojeg se ovoliko trsila da uđe: da Srbi pate. 

   – Kako to misliš? 

   – Pa tako što sva naša elita, i politička i kulturna, povijesnim nacionalnim trijumfom drži to što će Hrvatska u EU stupit samostalno, a ne u nekakvom zapadnobalkanskom paketu. A sad, evo, ispada da se tom našem samostalnom ulasku raduju samo Srbi. Šta nam je onda srcu milije: da u EU uđemo Srbima na veselje ili da, na njihovu žalost, otkačimo Bruxelles i držimo se CEFTA–e? 

   – A šta bi ti napravio? 

   – Bilo šta čime bi Hrvati bili sretni i zadovoljni. Ali budući da nema toga zbog čega oni ne bi bili frustrirani i mrgodni, onda je – zbog njihovog veselja – najbolje ne radit ništa. 

   – Pa nisu sad Hrvati krivi što Srbi likuju, u duhu one svoje tradicionalne: da komšiji crkne CEFTA. 

   – A nije, bogami, ni Hrvatima nitko kriv što – kako ispada po našim novinama – pate za CEFTA–om i što Srbima zavide na veselju zbog našeg odlaska u EU. I ako baš hoćeš – ne raduju se tome samo Srbi, već i Crnogorci. 

   – Šta se oni imaju radovat? 

  – A otkud im uopće to da se putnicima iz BiH pri ulasku u Hrvatsku traži da pokažu tih 100 eura po danu? 

   – Pisalo u bosanskim novinama koje su potvrdu te informacije dobile u MUP–u Republike Hrvatske. Tamo im je službeno objašnjeno da će »građani BiH moći ući u Hrvatsku i s važećim sredstvima bezgotovinskog plaćanja, u koja se ubrajaju putnički čekovi, čekovne knjižice i kreditne kartice«, te da se »posjedovanje sredstava za uzdržavanje može dokazati i u konvertibilnim gotovinskim novčanim sredstvima«. A postoji i varijanta po kojoj će ih u Hrvatsku pustit i sa samo 50 eura po danu, ako pokažu »dokaz o uplaćenom turističkom aranžmanu ili ovjereno jamstveno pismo fizičke ili pravne osobe iz Hrvatske«. 

  – E vidiš, ja mislim da će kod nas, znajući kakvi smo, bit koliko god hoćeš onih što će zavidjet i Bosancima. 

   – Ma na čemu će im zavidjet? 

   – Na tome što oni, za razliku od nas, sa samo 100 eura mogu i ući i izaći iz Europske Unije!