– Vidiš ti, trafikant, kako je naš ministar prometa i veza Siniša Hajdaš te Dončić tolerantan… Kaže da ga uopće ne smeta štrajk kabinskog osoblja u Croatia Airlinesu.

  – Nije vrag da se dio Milanovićevog kabinetskog osoblja solidarizirao s pilotima i stjuardesama?

  – Pa nije se baš solidarizirao, ali je – za razliku od šefa Vlade – pokazao kakvo-takvo razumijevanje. Slušaj šta je izjavio: »Reći ću onako sad pomalo i heretički, ponekad je normalno da bude štrajk. Nema restrukturiranja bez određenih poremećaja u ekonomskom poslovanju. Ne bi onda bilo restrukturiranja. Naravno da se određeni dionici bune – bunit će se i u drugim kompanijama. Naglasit ću još jednom – pravi efekti restrukturiranja koje je počelo prošle godine biti će tek vidljivi od lipnja pa do kraja godine. To je normalno, to je takav postupak.«

  – Drugim riječima: samo se vi bunite, ali restrukturiranje se svejedno nastavlja, sa svim otpuštanjima radnika, smanjivanjima plaća, ukidanjima prava, rušenjima kolektivnih ugovora…

  – Upravo tako.

  – I to je sve što ima poručit pilotima, stjuardesama i ostalim ostacima ostataka radništva u sretnoj zemlji Hrvatskoj?

  – Naravno da nije. Njegova glavna poruka glasi: »Još jednom pozivam na razum, pozivam na odricanje od dijela prihoda određenog osoblja koje štrajka, jer je to jedina mogućnost da Croatia Airlines opstane. Drugo rješenje su veliki penali, zapravo bankrot kompanije.«

  – Po njemu bi, znači, piloti i stjuardese Croatia Airlinesa pokazali da su razumni ako se odreknu samo dijela svojih plaća… Veliki mozgovođa Zoran Milanović je njihovom razumu postavio znatno ambiciozniji zadatak: da se odreknu svega.

  – To si izmislio, trafikant! Ja nisam čuo da je to rekao.

  – A jesi li čuo kada je rekao da piloti i stjuardese primaju »plaće koje nisu zarađene«? I kada je apelirao na njihov razum: »Apeliram, shvatite ljudi! Dakle, stjuardese i piloti, shvatite da je alternativa jednako nula!«?

  – Ma ne pravdam ja Milanovića, ali on je zapravo rekao samo to da će Croatia Airlines propast ako oni ne odustanu od svojih zahtjeva…

  – Kojih zahtjeva? Da primaju plaću koju su zaradili poštenije nego on svoju? A zašto se on ne odrekne dijela svoje plaće, budući da firma kojom on upravlja također srlja u propast, između ostaloga i zato što državnom zrakoplovnom tvrtkom upravlja onako kako već upravlja?!

  – Pa nije samo ova Vlada doprinijela strmoglavljivanju nacionalne aviokompanije…

  – A šta je napravila da ga zaustavi, osim što tolerira gomilanje izvankabinskog osoblja s menadžerskim ugovorima i što istovremeno podržava rastjerivanje potplaćenih pilota i stjuardesa?!

  – Kako potplaćenih?

  – Daj, molim te, nemoj mi sad i ti prodavat maglu o »našim pilotima koji imaju možda i najviše bruto plaće u Europi«! Osim ako se ne nadaš da će te za nagradu zaposlit na radnom mjestu službenog papagaja u upravi Croatia Airlinesa…

  – To se ti nadaš da će te zaposlit na radnom mjestu onog paprenjaka što ga stjuardese dijele putnicima… Zato i lupetaš to što lupetaš… Kao da su samo Vlada i uprava Croatia Airlinesa protiv ovog štrajka koji ne može proizvest ništa osim još većih gubitaka u letećem gubitašu!

  – A tko je još protiv? Nemoj mi samo preprodavat demagogiju onog Kučkovoga Širca koji za rat uprave protiv pilota i stjuardesa pokušava mobilizirat i onu očajničku »vojsku nezaposlenih od gotovo 400 tisuća ljudi«!

  – I dio zabrinute javnosti je protiv! Jesi li jutros čitao onaj tekst u Slobodnoj Dalmaciji gdje se kaže da će štrajkovi u Croatia Airlinesu i Hrvatskim željeznicama »dramatično promijeniti idiličnu sliku o sigurnosti u Hrvatskoj«?

  – Šta je Hrvatska tako idilično sigurna zemlja?

  – Evo ti čitaj, pa ćeš vidjet da je barem do sada bila takva po pitanju »sigurnosti, točnosti i pouzdanosti« koju smo jamčili »kada se govorilo o prijevozu, transferima, slobodnim prometnicama i nesmetanom stizanju i povratku gostiju s odmora«. Ali od danas je sve drugačije, jer »jednom kada se turistička zemlja nađe u žrvnju vijesti o štrajkovima koji na bilo koji način ugrožavaju miran i spokojan odmor i putovanje gostiju u nekoj zemlji, stvari više nisu iste«. I jer svaki gost koji se »našao u sličnoj situaciji mora priznati sebi i drugima da bi u tom slučaju najradije birao – drugu zemlju«.

  – Baš kao što su milijuni turista umjesto Francuske, Španjolske, Italije, Njemačke i njima sličnih neidiličnih zemalja gdje s vremena na vrijeme štrajkaju piloti, stjuardese i aerodromsko osoblje, biraju Bjelorusiju, Kinu, Turkmenistan i ostale destinacije koje se nikada nisu našle »u žrvnju vijesti o štrajkovima«…

  – A tebi ne zvuči razumno ovo čime u Slobodnoj opravdavaju goste koji ipak izbjegavaju zemlje u kojima se djelatnici koji bi im trebali bit na usluzi usude štrajkat: »Pa neće valjda na toliko čekanom odmoru misliti o nezadovoljstvu stjuardesa ili strojovođa!«?

  – Meni to zvuči kao uvreda za goste. Kao da na godišnje odmore idu samo socijalni idioti!

  – Vidiš, trafikant, po našim novinama ispada da je ovaj štrajk socijalni idiotizam, jer se njime »na ‘rulet’ stavljaju egzistencija, plaća i opstanak stotina tisuća ljudi koji žive od turizma, a posredno i cijele zemlje čiju deviznu bilancu još jedino on može popuniti« i jer »gost koji ne stigne na Jadran zbog štrajka, neće nam više nikada doći«.

  – Da, kao što nakon štrajkova francuskih, njemačkih, talijanskih i španjolskih aviosindikata više nitko ne leti za Pariz, Frankfurt, Rim, Madrid…

  – Po toj tvojoj logici ispada da dok je štrajka, bit će i Croatije…

  – I Croatije i Airlinesa.

  – A šta bi ti zapravo htio: da kabinsko osoblje i dalje ne leti?

  – Bolje bi bilo da kabinetsko osoblje čim prije sretno sleti.