– Evo nam je, trafikant, opet uhvatilo Matu Granića u aferi oko nekog posla i nekakvih stotina tisuća eura…

   – Gdje ga je uhvatilo? Je li opet na Mirogoju?

   – Kakvom Mirogoju, vječni mir se tobom gojio?!

   – Pa onom opjevanom. Evo baš je na današnji dan prije punih devet godina objavljen stihovani tajni izvještaj o mirogojskom dogovaranju Granićevih poslova koji kaže: »Tu križ, a tu arkade, / Tu Ćaća, a tu Goja… / Grobari vrijedno rade, / Ja gledam posla svoja. // Tu bol, tu sentimenti, / Tu Fric, tu Radić Stipa… / Šest milijuna centi – / Koliko dođe lipa? // Tu Tuga, a tu Buga, / Ko Bogu, a ko Vragu… / Delonga stiže, nu ga, / Čekamo samo Bagu. // Dok šapćem sa njih oba / O nekim eurima… / Hihot iz Kosog groba: / Gospodo, sve se snima! // Latica roj se prosu / Na svježe nasut humak, / Jesam li ja u sosu / Il’ se to kaže – umak?«

   – O kakvom Delongi i Bagi krasnosloviš, poludjeli trafikante?

   – Ne sjećaš se Darinka Bage, tadašnjeg predsjednika Uprave Končar-Elektroindustrije, koji je u vezi s tom aferom izjavio: »Sve je ovo apsurdno. Iz sadržaja snimljenih razgovora se lako može uočiti da Mate Granić ne zna ni razliku između pojmova dionica i dividenda.«?

   – Sjećam se, ali kao kroz maglu…

   – A dopire li do tebe iz te daleke magle izjava samoga Mate Granića: »Ja nisam primao nikakvo mito, niti ga poticao. Razgovarao sam o poslu i odbio već prije dva tjedna bilo kakav posao s tim čovjekom koji me prijavio.«?

   – Trafikant, nemoj davit s pričom starom devet godina! Index je objavio frišku storiju o Granićevom lobističkom poslu za koji će inkasirat pola milijuna eura.

   – Šta je opet netko prisluškivao i snimao Očenašeka na Mirogoju?

   – Opet ti s Mirogojem! Nema Mirogoja, nema prisluškivanja… Ovaj put pjeva dokument s potpisom »prof. dr. sc. Mate Granić«.

   – I šta pjeva? Onu staru pjesmu: »Jesam li ja u sosu / Il’ se to kaže – umak?«

   – Pjeva kako je Granić, kao šef lobističko-konzultantske tvrtke MAGRA…

   – Je li to, bogati, Mate Granić duhovito sročio naziv tvrtke od prvih slova svoga imena i prezimena?

   – Vjerojatno jest. Zašto pitaš?

   – Zato što me živo zanima kako bi Granić nazvao svoju lobističko-konzultantsku tvrtku da ga, kojim slučajem, nisu krstili imenom Mate nego naprimjer Bariša…

   – Stvarno si teži slučaj budale, trafikant! Hoćeš me pustit da ti najzad ispričam šta pjeva dokument upućen na ruke gospodina Otta Barića…

   – Otkad se Mate Granić bavi prodajom nogometaša?

   – Ne bavi se prodajom nogometaša…

   – Već prodajom voljene zemlje?

   – Bavi se lobiranjem za austrijsku tvrtku Focus Investa, koja nema veze s nogometnim trenerom Ottom Barićem nego s njegovim istoimenim i istoprezimenim sinom. A ta tvrtka preko Granića pokušava progurat projekt Shopping City Centra Zagreb, u poslovnim krugovima poznatijeg kao West Gate Zagreb.

   – I kako ide posao?

   – Pa očigledno dobro, čim je Mate Granić Austrijancima ispostavio račun na 500 tisuća eura – 400 tisuća na ime dogovorenog honorara plus PDV.

   – Znači da je to čist posao u interesu Republike Hrvatske za koji će Slavko Linić uredno ubrat 100 tisuća eura poreza…

   – E pa vrlo je zanimljivo to što lobist Granić Austrijancima piše kako će taj projekt odlukom Vlade Zorana Milanovića biti prihvaćen kao »interes Republike Hrvatske«, i to odmah nakon lokalnih izbora.

   – Kako Granić može znat šta će Vlada i kada odlučit?

   – Pa to mu je posao. Evo slušaj šta piše u pismu: »Nakon lokalnih izbora 19. 5. 2013. očekuje se pozitivno mišljenje saborskog Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, te formalna odluka Vlade RH. Time će ovo biti prvi privatni projekt u mandatu ove Vlade RH, koji je proglašen ‘Interesom RH’.«

   – A zašto ti čitaš tuđu poštu?

   – Zato što je objavljena na Indexu. I zato što unutra piše kako je Granićeva firma na zamolbu Austrijanaca odradila »medijske intervencije« u Večernjem listu i na HRT-u koje su »uspješno riješene i posao je odmah plaćen«.

   – Kakve medijske intervencije?

   – Mate Granić kaže: »Objavili su se neki članci o investitoru koji nisu prikazali pravo stanje stvari. Susreo sam se s novinarima HTV-a i Večernjeg lista i dao sam jasnu sliku. Mislim da je sve sasvim transparentno.«

   – I cijena? Vjerojatno prava sitnica…

   – Nije Granić odradio samo Večernjak i Prisavlje, već i DORH.

   – A šta Državno odvjetništvo ima s tim?

   – Pa DORH je nakon jednog teksta na Indexovom portalu odlučio izvršit specijalni izvid kako bi se utvrdilo je li Agencija za upravljanje državnom imovinom doista pogodovala investitoru dopuštajući spornu transakciju zamjene zemljišta zbog koje bi državni proračun mogao bit oštećen za popriličan iznos, navodno u desecima milijuna kuna. Iako ta specijalna istraga još nije gotova, Granić u pismu Bariću tvrdi kako je »DORH dao konačno pozitivno mišljenje«, te se stoga »idućeg tjedna može očekivati potpisivanje ugovora«.

   – A kako Granić to zna? I koliko košta to saznanje?

   – To su ga pitali i novinari Indexa, pa im je rekao sljedeće: »Gledajte, ja sam to napisao jer imam informacije iz sekundarnih izvora. Jasno mi je da istraga nije gotova, no iz sekundarnih izvora, a ne iz DORH-a saznao sam da će biti pozitivno mišljenje.«

   – I šta će sad bit?

   – Valjda isplata.

   – Kome? Sekundarnim izvorima?

   – Granićevoj firmi, sekundarni tudume! Njegovo pismo Bariću završava u toj nadi: »Molim Vas da se s investitorima čim prije dogovori plaćanje računa prema izdanim fakturama, jer smo radi ovih poslova zanemarili druge poslove MAGRA-e.«

   – Vidiš ti, bogati, našega Mate… A šta ima da nije znao po čemu se dionica razlikuje od dividende…