– Jesi li ti vidio, trafikant, tko je nahvalio Linića i Čačića? 

   – Sigurno neki zaostali štovatelj Gestapoa. 

   – Zašto Gestapoa? 

   – Pa zbog one legendarne Čačićeve izjave da su on i Linić Gestapo u investicijama. Nisi valjda već zaboravio taj biser nad biserima nekadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske? 

   – Moram priznat da mi nije bio baš prvi na pameti. Uglavnom, tvoj odgovor nije točan. Možeš pokušat ponovo. Dakle, tko je pred kamerama jedne od hrvatskih televizija izgovorio sljedeće: »Izdvojio bih ministra Linića, odobravam njegove poteze. Pokušava povlačiti poteze koji su jedini mogući. Imao sam dobro mišljenje i o Čačiću. Poznavao je gospodarstvo, nitko mu ne može to osporiti, na stranu njegovo bahato ponašanje koje je iritiralo javnost i stvorilo takvu sliku o njemu. Njih dvojica znaju svoj posao, ali Zoranu Milanoviću nisu dovoljni samo oni. Velika većina ministara u njegovoj vladi nisu dorasli zadatku koji im je povjerio.«? 

   – Sigurno netko tko nije bahat i tko je više nego kompetentan za posao kojim se bavi. 

   – Ime i prezime mu kaži, trafikant! 

   – Da nije Ivo Josipović? 

   – Nula bodova, trafikant. Ako će ti to pomoći, zagonetna ličnost je Josipovića u istoj emisiji nazvala slučajno izabranim i založila se za to da se predsjednik Republike Hrvatske ubuduće bira u Saboru, kako se novac poreznih obveznika ne bi trošio na nepotrebne izbore. 

   – To onda mora bit neki jak demokrat kad rezultate izravnih izbora proglašava slučajnim. 

   – Posljednja pripomoć, trafikant: to je netko tko iz osobnog iskustva zna kakva je uloga zaštitara u dobivanju pošteno namještenih izbora. 

   – Nije valjda Ivo Sanader? 

   – Nisi daleko, trafikant, nisi daleko, a opet jesi… Sanader, kao što je poznato, nije imao ništa s takvim izborima osim što je na njima pobijedio. 

   – A onda je to borbaš zvani Glavaš. 

   – Točan odgovor, trafikant, iako ne znam bi li ga trebalo priznati, jer sam ti – moraš priznat – malo pretjerano pomogao. 

   – I sad se kaješ kao što se i Glavaš pokajao zbog svoje pretjerane pomoći? 

   – Ma ne. Meni je drago je da si ti kako-tako pogodio. 

   – A bit će drago i Liniću i Čačiću… Nego, otkud Glavaš na televiziji? Šta je netko radio anketu o Milanovićevom timu, pa je za mišljenje pitao i naše građane u svijetu? 

   – Televizija Slavonije i Baranje je u mostarskom zatvoru snimila ekskluzivni monolog Branimira Glavaša i emitirala ga ove subote pod naslovom »Mostar blues«. 

   – Šta je Glavaš prosvirao, pa je trebalo poslat kamere i mikrofone u Mostar da snime novog Leadbellyja? Da mu se ploča neće zvat »Selo Tapes«? 

   – A da ti mene poštediš tih plitkih dosjetki? 

   – Kojim su onda povodom išli snimat Glavaša? 

   – Šta misliš kojim? Bliže se lokalni izbori, pa su slavonski televizionari vođeni postulatima svoje profesije odlučili dat medijski prostor glavnoj izbornoj vedeti. 

   – Pa nije se valjda Glavaš opet kandidirao, kao i za parlamentarne izbore? 

   – Ovaj put nije. 

   – Zašto bi mu se onda davao medijski prostor pred izbore? Šta bi izbori bili nelegalni da se u kampanji javno nije oglasio i osuđeni ratni zločinac? 

   – Nije on pričao samo o izborima, nego i o svom slučaju. 

   – A je li u emisiji navedeno zbog čega je osuđen? 

   – Naravno da nije. Ali mu je zato pružena prilika da ponovo govori o »montiranom političkom procesu«, i sve to uz blagoslov zatvorskih vlasti. Ravnatelj Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru, gospodin Romeo Zelenika, je štoviše smjestio Glavaša u povijesni kontekst ustanove kojom upravlja, gdje su – kako je rekao – kazne odsluživale još mnoge žrtve političkih procesa, naročito nakon Drugog svjetskog rata: fratri, popovi, časne sestre… 

   – Šta je usput zaredio i Glavaša? Jesu li ga primili među sestre franjevke ili karmelićanke? 

   – Ne sprdaj se, trafikant! Čovjek je samo krenuo u povijesnu priču o zatočenim žrtvama političkih progona, pa je preko njih došao i do Glavaša, kojega je svrstao u najpozitivniju A- grupu zatvorenika. Kaže da Glavaš nije imao nikakvih neugodnosti u mostarskom zatvoru, da ga ostali zatvorenici pozdravljaju i oslovljavaju s »generale«… 

   – A šta kaže »general«, osim da su Linić i Čačić prave face? 

   – Kaže da je Karamarko višestruki izdajnik i da će izborna kampanja u Osijeku bit prljava. 

   – A on će u toj kampanji bit »domestos« skupa s televizijom koja ga je uslikala? 

   – Televizija Slavonije i Baranje mu je omogućila da se javno obrani od optužbi za gospodarski kriminal koje se potežu u kampanji, iako on izravno ne sudjeluje u njoj. 

   – I kako se obranio? 

   – Tako što je pljuvao po protukandidatima svog eksponenta Krešimira Bubala: po Anti Đapiću, Jaroslavu Pecniku i Ivici Vrkiću. Pohvalio se kako je on osobno Tuđmanu predložio da za »prljavi posao« mirne reintegracije Podunavlja, »da bi Hrvatska došla do cilja bez daljnjeg prolijevanja krvi«, angažira Vrkića, jer je to mogao odradit »samo beskičmenjak«, a ne netko »tko je prepoznatljiv kao odlučan, nepokolebljiv, nesavitljiv, dakle, čovjek jasnog političkog profila s kojim nema trgovine i kompromisa«. 

   – A zašto Glavaš mirnu reintegraciju smatra »prljavim poslom«? I šta bi po njemu podrazumijevao čist posao: »daljnje prolijevanje krvi«? 

   – Šta bilo da bilo, Glavaša bi samo učvrstilo u mišljenju da nije napravio ništa nedopušteno. Jer nije on ovu emisiju iskoristio samo za predizborni marketing svoga HDSSB-a. Ona mu je poslužila i zato da – zahvaljujući svojim profesionalnim pomagačima s TV Slavonije i Baranje u svojstvu držača mikrofona i nosača kamera – iz pozicije osuđenog ratnog zločinca pošalje poruku kako je oslobađajućom presudom Gotovini i Markaču skinuta stigma s cijelog Domovinskog rata, pa samim tim valjda i s ratnih zločina zbog kojih je »general« Glavaš, bježeći od hrvatskog pravosuđa, zaglavio u mostarskoj Ćelovini. 

   – A je li skupa s tom stigmom skinut i selotejp s njegovih žrtava?