– Kao što vidiš, solidaran sam s onim hrvatskim šljakerima koji uživaju povlasticu da moraju radit i na Praznik rada. 

  – Samo se ti izmotavaj! Da si pravi, zatvorio bi tu trafiku i bio u prosvjednoj sindikalnoj povorci! 

  – Da su sindikati pozvali na generalni štrajk, ni ja ne bih radio. 

  – Ne trebaju nama, trafikant, štrajkovi nego otvaranje novih radnih mjesta! Treba nam promjena smjera! I zato si bio dužan da danas u podne s Trga Francuske Republike kreneš prema Trgu bana Jelačića! 

  – Podne je malo nezgodna ura, jer se usred dana ne mogu dogodit promjene preko noći. 

  – Kakve promjene preko noći? 

  – One koje su nam nužno potrebne. 

  – Ne radikaliziraj u prazno! Promjene kakve su nama potrebne nisu ostvarive preko noći. 

  – To ti misliš zato što nisi stručan. Za razliku od tebe, struka tvrdi da se barem polovica naših problema može riješit preko noći. 

  – Ma koja struka? 

  – Gospodarska. Ako tebi ništa ne znači mišljenje stručnjaka koji se bavio naftnim biznisom u zemlji i inozemstvu, čovjeka koji je bio ministar gospodarstva i poslovni savjetnik stranim ulagačima, ako ti ništa ne znači mišljenje uspješnog medicinsko-hotelijerskog poduzetnika i tako dalje i tako bolje od od boljega, onda je tvoja nevjerica u promjene preko noći samo problem tvoje ignorancije. 

  – Kojeg si nam to sad zagonetnog spasitelja izmislio? 

  – Nikoga ja nisam izmislio. Čovjek već desetljećima postoji, posluje, promišlja i javno istupa u ovoj nezahvalnoj i nezainteresiranoj sredini. I zove se, ako ti to išta znači, Davor Štern. 

  – Očekivano bijedno od tebe, trafikant! Umjesto da se priključiš radnicima, ti se na Prvi maj uključuješ u Bandićevu kampanju! Pa kako te nije sram?! 

  – Općio te Bandić! Šta ja imam s njim?! 

  – Tu mi propagiraš njegovog kandidata za predsjednika Gradske skupštine! 

  – Ne možeš Šterna svodit na jednu dimenziju. On je polivalentna ličnost. Nije on promjene preko noći zagovarao na Bandićevim kvazitribinama već na skupu Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Tamo je jasno i glasno rekao: »Kad bi se vratio duh Valentićeve vlade, polovica problema riješila bi se preko noći!« I za to je svoje stručno prekonoćno rješenje usred dana pobrao pljesak okupljenih, uključujući i Tomislava Karamarka. 

  – Nije taj Štern polivalentan, nego univalentan. Njemu je Valentić, vidim ja, Nikica za sve. 

  – Nego tko mu je trebao bit Nikica za sve? Onaj Gabrić možda? 

  – Šta ti zapravo hoćeš, trafikant? Otupit oštricu sindikalnog bunta prizivanjem duhova prošlosti? Šta bi ustvari trebao bit taj duh Valentićeve vlade? 

  – Sjeti se tko su bili nositelji tog duha: Borislav Škegro kao vicepremijer i ekonomski guru, Jure Radić kao ministar obnove, razvitka i umjetnosti privatnog poslovanja s državom, Ivan Čermak, Nadan Vidošević i Zlatko Mateša kao ministri gospodarstva u eri Miroslava Kutle, Joso Škara kao ministar rada i socijalne skrbi… 

  – E taj bi nam duh socijalni trebao više nego kruh naš svagdašnji! Je li to onaj Škara što je tupio da se »HDZ najmanje okoristio privatizacijom, jer su članovi te stranke ljudi koji su s puno ideala ulazili u nju i nije im bilo ni na kraj pameti želju za nezavisnom Hrvatskom zamijeniti borbom za stjecanjem bogatstva«? Onaj Škara što je na pitanje o mladim ljudima koji su napustili Hrvatsku i potražili posao u drugim državama odgovorio kako drži »da je riječ o onima koji su htjeli izbjeći sudjelovanje u ratu«? 

  – Da, to je taj Škara i to je ovaj Štern koji je kod Valentića bio ministar bez portfelja, a sada priziva duh te vlade koja bi preko noći stala na kraj ovoj, kako kaže, neoprostivoj situaciji u kojoj se »turisti hrane uvoznom hranom ili spavaju na uvoznom namještaju«. 

  – Baš je dirljiva njegova briga za prehranu i smještaj turista! A šta ćemo s domaćim pučanstvom koje nema ni za uvoznu ni za domaću hranu? 

  – Tom pučanstvu će bit bolje čim se država pobrine za poduzetnike. 

  – Šta je Štern predložio i program zbrinjavanja poduzetnika? 

  – Nije Štern nego Domagoj Ivan Milošević koji je na istom skupu zakladnika hrvatskog državnog zavjeta rekao da spasonosnih investicija neće bit »bez podrške države, ali ne u deklarativnom smislu, već u preuzimanju rizika privatnog poduzetništva«. 

  – Fakat genijalno! Država bi, znači, trebala preuzet poslovni rizik privatnih poduzetnika?

  – Kao što si čuo. 

  – I to govori bivši ministar gospodarstva? 

  – I ujedno poduzetnik i član HDZ-a – stranke koja je podržala današnje sindikalne prosvjede. 

  – A šta ti misliš: da prosvjede ne treba podržat? 

  – Treba, ali ne samo ove današnje protiv ove nesposobne vlasti, već i one sutrašnje prosvjede protiv nadolazeće vladavine poduzetnika koji nisu sposobni poslovat ako nisu na vlasti i ako državu ne koriste kao pokriće za svoje poslovne rizike. 

  – A šta bi ti onda, trafikant: da svaki dan bude Prvi maj? 

  – A šta bi ti: da ovaj Prvi maj bude posljednji?