– Šta radiš s tim utezima, trafikant? 

  – Radim na sebi. 

  – Da nećeš u body-buildere? 

  – Neću nego u bandi-bilmeze. 

  – A tko su ti bandi-bilmezi? 

  – Nitko pojma nema, pa tako ni ja. 

  – Pa kako ćeš među njih, ako nemaš pojma tko su? 

  – Jednostavno. Nabijem muskulaturu, obrijem glavu, istetoviram se, nabacim prigodnu namrgođenu facu, pa zauzmem prijeteći gard pred ulazom u školu u kojoj Milan Bandić pod firmom javnih tribina vodi svoju izbornu kampanju. 

  – I šta onda radiš? 

  – Pazim da na javnu tribinu ne uđe javnost, da mi se ne prošverca neki novinar ili neki lik iz Građanske akcije. Po potrebi gurnem ili ošamarim, a ako se pruži prilika – može i nešto žešće. 

  – Ali ne možeš tek tako postat pripadnik Bandićevog tjelesnog zdruga…

  – Zašto ne mogu?! Pa neću se valjda razlikovat od ovih koji su to postali prije mene! 

  – Ali valjda te mora netko angažirat… 

  – A tko je angažirao ove postojeće kvazi-zaštitare koji su novinare i aktiviste spriječili da uđu na Bandićevu tribinu o legalizaciji bespravne gradnje u Osnovnoj školi Šestine i koji su na tribini u Novinarskom domu nasrnuli na ljude iz Građanske akcije i jednoga od njih otpravili na hitnu pomoć? 

  – Zašto kažeš da su to kvazi-zaštitari? 

  – Zato što većina njih nema zaštitarske licence. 

  – Ma ne mrem bilivit! Pa tko im je dopustio da bez licence čuvaju Bandića i mlate ljude? 

  – Onaj tko ih je uposlio. 

  – A tko je taj? 

  – Idi pa se raspitaj. Doći ćeš do zanimljivih spoznaja. 

  – Kod koga da se raspitam? 

  – Kod koga god hoćeš i u kojoj god hoćeš nadležnoj službi. Svatko će te od nadležnih poslat nekome nadležnijem od sebe, sve dok te onaj najnadležniji ne uputi na onoga kojega si prvog pitao. 

  – Ma daj… 

  – Ako ne vjeruješ, kreni stopama novinara Ladislava Tomičića kojega je Bandićev pročelnik za graditeljstvo Davor Jelavić – naravno, ne imajući pojma tko je angažirao i platio gradonačelnikov tjelesni zdrug – proslijedio nadležnom pročelniku Službe za organizaciju tribina Zoranu Nevistiću, e da bi se ovaj pravio još neupućenijim od Jelavića. Ako se svojim očima i ušima osvjedočiš da namrgođenim uglancanim glavušama zapovijeda Bandićev bliski suradnik Robert Ljutić, on će te hladno uvjeravat da te varaju ne samo vlastiti organi vida i sluha, nego i kamera na kojoj je sve zabilježeno. 

  – I šta ću onda? 

  – Ako ne odustaneš od uzaludna posla, možeš se javit Vijeću gradske četvrti Podsljeme i tamo se do mile volje raspitivat otkud zaštitari pred šestinskom školom i tko ih plaća, ali saznat ćeš samo da se trebaš obratit Uredu gradonačelnika gdje ćeš dobit ljubazne odgovore na sva pitanja osim na ona koja postavljaš. A ako ti to nije dovoljno, možeš krenuti ispočetka, od Davora Jelavića koji će ti napunit glavu pričama kako aktiviste Građanske akcije »netko plaća da gradonačelnika Milana Bandića provociraju na tribinama i da prave nered« i kako su sve to »ljudi koji imaju policijske dossiere«, što – razumije se – ne trebaš provjeravat u policiji, budući da ni Jelavićeve informacije ne potječu iz policijskih izvora već iz kanala po kojima rame uz rame plutaju Bandićevi ljudi i njihovi informatori. 

  – Trafikant, pobogu… 

  – Šta me gledaš? Ne mreš bilivit kako je drug Bandaranaike usavršio sustav općenarodne obrane i društvene samozaštite? Ovo bi mu se trebalo priznat kao postdiplomski. 

  – Kakav postdiplomski? 

  – Pa diplomirao čovjek ONO i DSZ SFRJ i sada znanja stečena na faksu pretače u praksu. Zaklesmo se našem drugu Titi, svaki grmalj bit će security! 

  – Šta se Bandić osjeća fizički ugroženim? 

  – Ne, naprotiv. On tvrdi da »ne treba nikakve tjelohranitelje« i da, za razliku od gradonačelnika europskih gradova koji »imaju kordone osiguranja«, on »nikad ne treba osiguranje zbog sebe, nego da skup protekne kako treba«. 

  – A kako to treba proteć skup? 

  – Tako da nitko ne postavi nijedno nezgodno pitanje. Naprimjer: »Gospodine Bandiću, tko vam je dopustio da svoje izborne skupove kamuflirate u tribine s komunalnom tematikom i da za to protuzakonito koristite škole i ostale objekte u vlasništvu države ili lokalne samouprave?« 

  – Pa zar je Bandiću toliki problem da onoga tko postavi takvo pitanje uputi nadležnim službama koje će ga proslijediti onim još nadležnijima, a u kojima se opet neće naći nitko tko zna šta mu je posao…? 

  – Nije mu to nikakav problem, ali je Bandić kao praktičan tip skužio da je jednostavnije da mu PR rade batinaši. Kraće traje i brže se shvati! 

  – Ma šta se shvati? 

  – Da je Bandić u Zagrebu i bog i vucibatina.