– Možeš li ti, trafikant, uočit ikakav kontinuirani napredak u zemlji Hrvatskoj? 

   – Kako da ne… Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo. 

   – Nisam te pitao možeš li uopćit nego možeš li uočit!? 

   – A možeš li ti prestat s bespredmetnim pitanjima o kontinuiranom napretku? 

   – Nije to bespredmetno. Predsjednik Republike, ako nisi čuo, tvrdi da je »hrvatska industrija oružja svakim danom sve naprednija“ i da „u budućnosti može napraviti odlične rezultate«. 

   – Kad je to Josipović rekao? Prigodom susreta s predstavnicima sirijskih pobunjenika u Hrvatskoj? 

   – Ne podmeći predsjedniku! On je o našem napretku govorio na otvaranju međunarodne izložbe proizvođača naoružanja i vojne opreme, maštovito nazvane »Jadranska vojna i zrakoplovna izložba i konferencija«. 

   – I šta je rekao: da nam je industrija oružja toliko uznapredovala da će nam onih 233.185 kilograma oružja, što smo ih u prosincu prodali sirijskim pobunjenicima i za to inkasirali gotovo šest i pol milijuna dolara, u bliskoj budućnosti izgledati kao sitna trgovina? 

   – Trafikant, opet podmećeš! Nije Hrvatska prodala oružje nikakvim Sirijcima, ni pobunjenim ni zbunjenim, nego Jordanu! Je li ti predsjednik još prije dva–tri tjedna lijepo objasnio da mi »na žalost ne možemo kontrolirati što treće zemlje ili zemlje u koje mi ili neki drugi izvoze oružje dalje čine s tim oružjem«?! 

   – Pa da… Baš nas, poštene trgovce, boli briga tko koga ubija oružjem koje smo mi uspješno prodali nekome za koga smo znali ili morali znat da je samo posrednik na putu hrvatskog metka iz hrvatske cijevi u neku sirijsku glavu! 

   – Zašto si tako sarkastičan? Po tebi ispada da Hrvatska jedina na ovom svijetu živi od prodaje oružja… 

   – Ali je vjerojatno jedina u kojoj se tim krvavim biznisom hvale skladatelji i pijanisti. 

   – A zašto se ne bi hvalio postignutim uspjesima u akciji »Kupujte hrvatsko!«? 

   – Ili još bolje: »Ubijajte hrvatskim!« 

   – Nije Josipović hvalio ludost ubijanja nego našu hrvatsku proizvodnu i merkantilnu pamet. Rekao je evo baš ovako: »Ovdje imamo prilike vidjeti nekoliko proizvoda koji su ili potpuno naši ili su jednim velikim dijelom naši s vrlo dobrim tržišnim uspjehom. Da ne reklamiram nikoga, bili smo na štandu naše tvrtke koja je dobila već drugi tender u NATO–u. Potpuno vlastita pamet, potpuno vlastita realizacija. Prema tome, vojna industrija ili sigurnosna industrija u širem smislu riječi je nešto u čemu je Hrvatska dobra i može napraviti odlične rezultate.« 

   – Blago Siriji s plodovima te naše pameti! 

   – Opet ti sa Sirijom! Pa ne nalazi se Sirija, tupsone, na sjeveru Afrike! 

   – O kakvom sad sjeveru Afrike bulazniš? 

   – O onom kojemu prodajemo oružje. 

   – Šta smo pomogli da se i u Libiji poubijaju zahvaljujući našoj pameti? 

   – Nije predsjednik izrijekom spomenuo Libiju nego sjever Afrike kao naše dobro uhodano tržište otkud su na »Jadransku vojnu i zrakoplovnu izložbu i konferenciju« stigli brojni izaslanici i potencijalni kupci. Evo slušaj: »Hrvatska, naravno, koristi stari, ali još više i novi imidž. Hrvatska je nova zemlja, uspješna zemlja koja je, na kraju krajeva, i u obrambenom ratu svojim snagama ostvarila svoju slobodu i to je mnogima najbolja moguća referenca…« 

   – Kad već govori o najboljim mogućim referencama za trgovinu oružjem, red bi bio da Josipović spomene i Pinocheta koji je Hrvatskoj prodavao oružje i tako joj pomogao da izgradi novi imidž… 

   – Ne prekidaj me! To jest, ne prekidaj predsjednikov nadahnuti govor! Neće nas tvoj pacifizam koji ne vrijedi ni pola groša izvuć iz ove gospodarske krize! 

   – Nego će nas izvuć Josipovićeva trgovina oružjem? 

   – Ništa ti, trafikant, ne razumiješ! Zato i petljaš Čile u priču o sjeveru Afrike. Predsjednik, dakle, još kaže: »Naravno, tu postoje i neke tradicijske već veze još iz doba nesvrstanih. To mi zaista koristimo i siguran sam da će naši proizvođači naći svoje tržište ne samo na sjeveru Afrike, nego i drugdje.« 

   – Pa taj Josipović ima mozak referenta u kragujevačkoj »Crvenoj zastavi«! Jebote, njemu se od cijele nesvrstane priče po glavi mota samo trgovina oružjem! 

   – Čovjek hoće prodat proizvode hrvatske pameti tamo gdje može. 

   – Misliš: tamo gdje mu dopuste gospodari planetarnog tržišta smrti? 

   – Tamo gdje kupci prepoznaju našu pamet i kvalitetu naših proizvoda, trafikant! 

   – Mislim: tamo gdje se Amerikanci i starije članice NATO-a ne žele kompromitirat direktnom prodajom svoga oružja, pa onda velikodušno dopuste Hrvatskoj da se izblamira i još tu blamažu razglase po New York Timesu. 

   – To tako funkcionira samo u tvojoj bolesnoj mašti… 

   – A kako inače funkcionira u zdravoj stvarnosti? Tako što finska Patria Hrvatskoj jednostavno zabrani da Ujedinjenim Arapskim Emiratima proda oklopnjake koji joj ne trebaju? 

   – S Patrijom nije bilo nikakvog sukoba oko tih oklopnjaka. 

   – Znači da su hrvatske novine izmislile priču o zabrani? 

   – Ministar obrane Ante Kotromanović je, baš nakon otvaranja ove izložbe naoružanja, novinare uvjeravao da se s Patrijom razgovaralo bez ikakvog sukoba. 

   – Pa naravno da nije bilo nikakvog sukoba, ako su Finci rekli da nema prodaje, a naši im junaci iz MORH–a odlučno odgovorili: »Yes, sir!«