– Jesi ti znao, trafikant, da Hrvatska 1. srpnja opet postaje dio Habsburške Monarhije?

  – Koja Hrvatska?

  – Kako: koja? Pa ova jedina, lijepa i naša.

  – Misliš na Republiku Hrvatsku?

  – A na šta ću mislit: na Banovinu Hrvatsku?

  – Ja sam mislio da ulazimo u koliko-toliko živu Europsku Uniju, a ne u pokojnu Austro-Ugarsku Monarhiju. A i nije mi baš najjasnije kako će jedna republika funkcionirat u sklopu jedne monarhije…

  – Evo pročitaj tekst Janka Bekića u Jutarnjem listu gdje se tvrdi da ćemo ulazeći u Europsku Uniju zapravo ući u Austro-Ugarsku, i to svojom slobodnom voljom, pa će ti sve bit jasno!

  – Kakvom slobodnom voljom? Ne sjećam se da smo se na referendumu za EU izjasnili za AU…

  – Ništa ti ne razumiješ, trafikant! Čovjek objašnjava da se 1. srpnja »povlači ne samo mentalna, nego i stvarna crta razgraničenja između Hrvatske i ‘regije’ kojoj uglavnom nismo željeli pripadati, ali nam je svejedno godilo da smo u njoj najbolji«…

  – A u kojoj smo to »regiji« i u čemu bili najbolji, izuzev u prostačkoj nadmenosti?

  – Pa znaš valjda u kojoj »regiji«… U onoj koju Bekić imenuje »omraženim ‘Zapadnim Balkanom’« i umjesto koje ćemo, kako kaže, »ovaj put samostalno odabrati« novu regiju.

  – A šta kaže: tko nam je odabrao ovu dosadašnju? Jesu li nam je nametnuli Makedonci?

  – Okreni se ka budućnosti, trafikant! Janko Bekić veli da nam naša buduća regija »neće biti nametnuta izvana«.

  – Nego će nam je netko nametnut iznutra?

  – S tako destruktivnim upadicama, trafikant, ti nikad nećeš uć ni u EU ni u AU!

  – Šta se u toj EU/AU neće smjet postavljat pitanja?

  – Čemu pitanja ako već postoje gotovi odgovori?! A jedan od njih je i ovaj da se u regionalnom pogledu »najprirodnijim okruženjem za Hrvatsku čini prostor Srednje Europe, točnije onih država koje su cijelim svojim teritorijem sačinjavale nekadašnju Habsburšku Monarhiju«.

  – Znači: Bosna i Hercegovina…

  – Trafikant, ne budali!

  – Ali zar ideja Europe regija ne nadilazi te crte razgraničenja? I ako već biramo regiju po Bekićevim koordinatama: zar BiH cijelim svojim teritorijem nije bila u K. und K.?

  – Ako je i bila u staroj Habsburškoj Monarhiji, neće bit u novoj!

  – Zašto? Je li iz principa ili zbog Principa?

  – Zato što Janko Bekić, znanstveni novak u Institutu za razvoj i međunarodne odnose, ne govori ni o kakvoj BiH, nego o Sloveniji, Austriji, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj.

  – Pa je li mi to ulazimo u Habsburšku Monarhiju ili u Bekistan?!

  – Mi se, prema Bekiću, vraćamo u Srednju Europu nakon cijelog stoljeća izbivanja, iako će to nekima teško pasti.

  – A tko su mu ti neki?

  – Hrvatski kulturni poduzetnici.

  – A tko su nam ti kulturni poduzetnici? Menadžeri, trgovci, agenti…?

  – Nemaš pojma, trafikant! Kulturni poduzetnici su, kako Bekić taksativno navodi, muzičari, književnici, kazalištarci, filmaši i drugi.

  – Pa šta oni, jebo ih pas, imaju protiv Srednje Europe?

  – Pročitao je njih Bekić. Njihove će pjesme, knjige, filmovi i kazališne predstave »bez imalo sumnje biti teže plasirati na mađarsko ili češko nego na srbijansko ili bosanskohercegovačko tržište«.

  – Je li on to misli na jezične barijere?

  – Ne, nego na zahtjevnost tog tržišta. Po Bekiću, ovo zapadnobalkansko, koje je našim kulturnim poduzetnicima bilo dobro poznato i uhodano, »nije pretjerano zahtjevno«, pa je »hrvatske kulturne proizvode uvozilo ne mareći previše za njihovu objektivnu kvalitetu«.

  – Ma, bogati! Po tome ispada da hrvatske pisce, filmaše, glumce, muzičare, plesače… u Zalaegerszegu ili Žilini čeka zahtjevnija publika od one u Sarajevu ili Beogradu. Stvarno treba imat kaplarski mozak za tako generalne prosudbe!

  – Baš Janka Bekića briga šta ti, jedan obični zapadnobalkanski trafikant, misliš o »objektivnoj kvaliteti« njegovih prosudbi. Ne možeš se ti dobacit do njegove genijalne misli da bi »u takvoj srednjoeuropskoj regiji bili oživljeni najpozitivniji aspekti Habsburške Monarhije, dok bi oni negativni ostali u prošlosti«.

  – Fakat ne mogu, jer još nisam čuo za takvu zajednicu koja je oživljavala samo najpozitivnije aspekte nečega, a one negativne ostavljala u prošlosti. Je li mu i Jobbik spada u te najpozitivnije aspekte?

  – Nemoj tako, trafikant! Bekić je svjestan da se srednjoeuropska regija, unatoč svim pokušajima, još uvijek nije formirala, ali vjeruje kako bi »mogla zaživjeti upravo ulaskom Hrvatske u EU«.

  – A zašto smo joj baš mi falili?

  – Pa zato što je »podunavski prostor od 2004. godine (pristupanja Slovenije, Češke, Slovačke i Mađarske Uniji) do danas bio zakinut za svoj prirodni izlaz na Jadran – toplo more kojem stoljećima teži ne samo u ekonomskom nego i u ljudskom smislu«.

  – Šta je zadnjih devet godina ljudima iz Mađarske i Slovačke, o Sloveniji da i ne govorimo, bio zapriječen prirodni put kojim su dolazili na Jadran? Pa kuda su išli u Crikvenicu i na Brač: preko Madagaskara?

  – Ma ne razumiješ ti to, trafikant… Janko Bekić razmišlja kompleksnije, geopolitički.

  – Vidim ja da će takva razmišljanja bit dragocjena za formiranje regije kojoj još samo treba pronać adekvatno ime.

  – Pa šta fali Srednjoj Europi?

  – Fali joj jedno slovo pa da bude baš po mjeri hrvatskih geopolitičkih i geokulturalnih naklapanja. Sretna nam, amigo, takva Osrednja Europa!

  – To je malo uvredljivo, trafikant…

  – Okej, ispričavam se. Sretna nam onda Mediokritanija!