– Šta si tako blenuo, trafikant?

   – Čekam da me pitaš ono što ti je na pameti.

   – A kako ti znaš šta je meni na pameti?

   – A šta ti može bit na pameti u ovoj prepametnoj zemlji nego Milanović i građanski rat?! A ako ti je na pameti Penti Sarikoski, možemo i o njemu.

   – Tko ti je taj? Neki makedonski ministar nečega?

   – Nije nego finski pjesnik.

   – Pjevaj ti, pjevaj, ako hoćeš i na finskom i na danskom, ali me nećeš navuć na priču o građanskom ratu, ni u Finskoj, a ni u Hrvatskoj! S tobom o tome nema smisla razgovarat!

   – A zašto? Kako znaš da nisam došao do novih dragocjenih spoznaja po tom pitanju?

   – Mo’š si mislit! Nema te spoznaje zbog koje ti ne bi citirao ono što recitiraš kad god se spomene građanski rat! Znam te napamet, trafikant…

   – Da čujem šta znaš?

   – Ono što uvijek drviš: da su nekadašnji HDZ-ov ministar pravosuđa Bosiljko Mišetić i nekadašnji državni odvjetnik Republike Hrvatske Željko Olujić u svojstvu branitelja Tihomira Oreškovića, osuđenog za ratne zločine, u žalbi na presudu Županijskog suda u Rijeci napisali sljedeće: »Srpska pobuna u RH mora se gledati kao građanski rat u RH, a kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija. U Gospiću je 1991. trajao građanski rat.“

   – Griješiš, prijatelju…

   – Ma šta griješim?! Citirao sam točno, od slova do slova. Toliko si puta to ponovio, da mi na uši izlazi…

   – Ne griješiš u citatu, nego u predviđanju šta sam ti htio reć na temu građanskog rata.

   – A šta si htio? Otvorit Slobodnu Dalmaciju pa mi pokazat izjavu generala Ive Jelića, prvog zapovjednika Četvrte gardijske brigade, koji tvrdi da se »radilo o dogovorenom ratu, ali to bi moglo značiti i građanskom ratu« i koji je svjestan da »veći dio naroda neće prihvatiti tu tezu jer je indoktriniran«?

   – Stativa!

   – Onda si sto-posto mislio na ovaj, što bi Milanović rek’o, hemoglobinski izljev odmah do Jelićeve izjave, na ovog predsjednika šibensko-kninske županijske HVIDR-e koji je premijera nazvao »stokom sitnog zuba« i rekao da mu »ne fali rep iako ga je skrio«?

   – Govorimo o građanskom ratu, a ne o čobanskoj pljuvačini.

   – Po tebi, znači, taj Mladenko Spahija ili Dahija, kako li se već zove, ne zaziva krv i građanski rat kad poziva članove HVIDR-e da od svojih mirovina izdvoje po 20 posto za utvrđivanje krvnih zrnaca Zorana Milanovića i kada prijeti da »svi koji su već jedanput dali svoje tijelo i um i po cijenu oružja neće dozvoliti da uspiju oni koji ih misle pokoriti«, pa pojašnjava da »cijena oružja može bit praćka, može bit kamen, može bit kolac glogovi«?!

   – S takvim vokabularom ne može vodit ni nacrtane ovce na ispašu, jer će ih putem izgubit, a kamoli građanski rat.

   – A tko, po tvom cijenjenom mišljenju, može vodit građanski rat? Filolozi, akademici, profesori finske književnosti?

   – Onaj tko u njemu pronađe interes.

   – Ne pričaj pizdarije! Kakav interes?! Kao da se kod nas ratovi vode zbog nafte…

   – Nafta je prošlost. Valjda si čitao da će se ratovi 21. stoljeća vodit zbog vode.

   – Ma daj, tko će kod nas ratovat zbog vode? Todorić protiv Tedeschija?

   – Klis protiv Solina. Da u Slobodnoj pratiš išta osim verbalnog rata između hemoglobinaca i Milanovića, znao bi šta se sprema.

   – A šta se sprema? Rat za bevandu?

   – Rat za izvor rijeke Jadro. Klišani imaju dokaze da se izvor Jadra nalazi na katastarskoj čestici koja pripada njihovoj općini i pun im je kufer Solinjana koji protuzakonito ubiru lovu od koncesije.

   – Jesi li ti to već izabrao stranu u ratu?

   – Ja sam uvijek na strani pravde.

   – Baš zanimljivo! Ima li ikoga tko nije na strani pravde, pa bila ta strana ova ili ona?!

   – Ti to insinuiraš da je pravda na strani solinskih okupatora i njihovih pomagača?

   – A tko pomaže Solinu: Ameri, Rusi, Al-Qa’ida, Vatikan?

   – Republika Hrvatska, preko državnog poduzeća Hrvatske vode, koje je koncesiju za klišku vodu dodijelilo Solinjanima.

   – A mogu li ja, nakon te tvoje prokliške propagande, čut šta kaže druga strana?

   – I službeni Solin se slaže da je izvor na kliškom teritoriju, ali ne odustaje od zarade na njegovoj eksploataciji, jer tvrdi da je vodocrpilište na solinskoj zemlji. I pozivaju se na nekakav zakon po kojemu koncesija pripada onome na čijem je gruntu vodocrpilište.

   – Eto vidiš da Solin nije okupator i da je čist pred zakonom…

   – Ma ni sto zakona ne može opravdat otimačinu kliške vode! Uostalom, da je pravda na strani Solinjana, zar misliš da bi oni Klišanima nudili da lovu od koncesije dijele popola?!

   – Pa zašto Klis ne prihvati tu više nego poštenu ponudu?

   – A bi li ti prihvatio da ti uzurpator tvoje vode daje polovicu od love koja u cijelosti pripada tebi?

   – Kako u cijelosti? Da nema solinskog vodocrpilišta, ne bi bilo ni koncesije.

   – A da nema vode koja izvire na kliškom terenu, ne bi bilo ni agresorskog vodocrpilišta!

   – Kome ti da je agresor, separatistu jedan sebični?! Ljudima se ne bi dao ni vode napit!

   – Napit ću ti se ja krvi, izrabljivaču jedan bezočni!

   – Možeš krvi, ali nećeš vode!

   – E, sad ćeš vidit!

   – Stani, trafikant, jesi li poludio?!

   – Evo, stao sam.

   – Šta sad tu stojiš?… Zašto se ne vratiš u trafiku?

   – Čekam da vidim imaš li još kakvih pitanja o građanskom ratu!