– Šta kažeš ti, trafikant, na ovaj ministarski road show? 

  – A zašto se uopće zove road show? Zato što se diljem zemlje pokazuje Vladin vozni park? 

  – Nisi valjda i ti sitničav, pa da ministrima zamjeraš što je svaki od njih došao u svom službenom vozilu… Ako te baš zanima, glasnogovornica Vlade je objasnila zašto su ministri došli s toliko automobila: zato što su nakon ProInvesta u Splitu imali obaveze na različitim destinacijama. 

  – Za ovakav tempo road showa bili bi im dovoljni i vlakovi Hrvatskih željeznica, s uobičajenim višednevnim zadržavanjem u Gorskom kotaru. 

  – Samo da je pljuvat po Vladi! A kako bi to ministri na sve te planirane postaje road showa stigli feratom? 

  – Taman po voznom redu. Ako je sljedeći skup zakazan u Osijeku 11. ožujka, ministri imaju puna dva tjedna da se vlakom prebace od Kerumovca Donjeg do Glavaševa Gornjeg. Potom imaju još dva tjedna za tandrkanje do Varaždina, pa dva tjedna od Varaždina do Rijeke, s pauzom za osvježenje u Gomirju, i onda završna dva tjedna od Rijeke do Zagreba, sa stajanjem u Hreljinu Ogulinskom zbog proljetnih peripetija u željezničkom prometu. 

  – O čemu ti zapravo govoriš? 

  – O hitnosti i hitrosti Vladine proinvesticijske kampanje. Jebote, treba im dva mjeseca da stignu u pet gradova i da pred poduzetnicima i facama iz lokalne samouprave održe izlaganja u kojima će turpijat kako je u zemlji Hrvatskoj sve tako neobjašnjivo sporo i kilavo! 

  – Pa imaju ministri i drugih obaveza osim ProInvesta… 

  – Ne kažem da nemaju. Ali zašto onda taj svoj road show koji se razvukao k’o gladna godina nazivaju ofenzivom koja će lokalne uprave, kojima Usain Ivan Vrdoljak rečeni Bolt spočitava da su sporije od blata, »naučit kako se radi«?! 

  – A državnoj vlasti treba isto toliko da se izjada na kilavost lokalnih samouprava. Ne uspiju ih naši živahni i energični ministri pošteno iskritizirat zbog tromosti i nerada, a već moraju kupit stvari iz Banskih dvora i prepustit fotelje novim ministrima koji će s jednakom efikasnošću i ekspeditivnošću ukazivat na problem birokratske lijenosti i sporosti. 

  – Ma riješit će to ova Vlada… Čuo si šta kaže Ivan Vrdoljak u Splitu: »Namjeravamo ubrzati proces investiranja na način da će se znati osoba, imenom i prezimenom, zadužena za odrađivanje nekog projekta.« 

  – Genijalno! A koliki će rok te zadužene osobe imat da nauče kako se zovu, imenom i prezimenom? 

  – Samo da se sprdat i kritizirat! 

  – A šta bi trebalo: aplaudirat Vladi koja se žali kako razvoj koče firme u državnom vlasništvu? 

  – Koje firme? 

  – Pa u Splitu su prozivali Hrvatske šume, jer da one navodno čak i šikare proglašavaju šumskim zemljištem na kojemu se ništa ne smije gradit. 

  – I šta bi ti sad: da Milanović i Vrdoljak odu u šumu rješavat problem?! Pa nisu oni Tito i Koča Popović! 

  – Da, oni su prije Ivica i Marica… Trebalo bi im po šumama i gorama postavit zastavice za golf, da se putem ne izgube. 

  – Samo sam čekao kad ćeš spomenut golf! 

  – Pa to je očigledno najvažnija poruka s ProInvesta u Splitu. Vidio si valjda da je Jutarnji kao udarni naslov stavio onu doskočicu Branka Grčića: »Ili golf na Srđu ili masna kazna!« Šta to znači: da će Vlada zabranit referendum? 

  – Ne izmišljaj! On je samo upozorio da nitko nema pravo zaustavit investitora koji je »mukotrpno kupovao parcelu po parcelu i tako potrošio 40 milijuna eura, čime je usput i obogatio neke ljude«. 

  – Ma on je time dao legitimitet onom dubrovačkom ugostitelju koji ga je, u strahu da se neće domoć dodatnog bogatstva, pitao »kako je moguće da grupica od petnaestak mladića koji sebe nazivaju zelenima, može minirati projekt od milijardu i pol eura u Dubrovniku«. A taj bi dao apartmanizirat ne samo Srđ, nego i Porporelu i Lovrjenac, ako će mu to dovest goste kojima je ispod časti platit kavu manje od 10 eura… I uostalom, »Srđ je naš!« nije priča samo petnaestak mladića nego više od 11 tisuća ljudi koji zahtijevaju referendum. Ali šta je 11 tisuća Dubrovčana prema gosparovoj golferskoj kavi od 10 eura?! 

  – A hoće li tih 11 tisuća Dubrovčana platit odštetu investitoru? 

  – A zašto bi platili ikakvu odštetu? 

  – Zato što Branko Grčić kaže kako je »alternativa projektu da će investitori tužiti Grad Dubrovnik ili Republiku Hrvatsku i zasigurno će prema međunarodnom pravu dobiti masnu odštetu«. A takvih međunarodnih sporova, kaže potpredsjednik Vlade, »u ovom trenutku imamo nekoliko stotina, a vrijedni su nekoliko milijardi eura«. 

  – Koliko stotina i koliko milijardi? 

  – Vidiš da ni potpredsjednik Vlade ne zna koliko. I zašto je to sad važno? 

  – Zato jer je potpuno bez veze da Grčić sada Dubrovčanima nabija na nos nešto što se očito može nazvat strategijom i ove i prethodnih vlada u privlačenju investitora, samo što tu strategiju još nitko nije artikulirao. 

  – A kako bi je ti artikulirao? 

  – Sloganom: »Investirajte u Hrvatsku – vratit će vam se s kamatama!« 

  – S kakvim kamatama? 

  – Zateznim.