– Vidi Bog, vidi… Na svoju žalost, Bog sve vidi. A šta se to iz Remetinca nudi Božjem oku? 

   – Ma ova porkarija koju rade djeci… 

   – Nisam pojma imao da i djecu zatvaraju u Remetinec. Znaju li za to ministar Orsat Miljenić i dječja pravobraniteljica Mila Jelavić? 

   – Ma ne radi se o tom svehrvatskom Remetincu, već o onome kraj Novog Marofa! 

   – A šta u tom Remetincu rade djeci? 

   – Župnik ih odbija pričestit i krizmat ukoliko im roditelji prethodno ne potpišu onu GROZD-ovu peticiju protiv zdravstvenog odgoja. Takvoj djeci velečasni Josip Pavlek ne dopušta čak ni da pohađaju vjeronauk. 

   – Koji vjeronauk: crkveni ili školski? 

   – Za sada samo crkveni. Valjda nije još dotle došlo da župnici određuju i koga će a koga neće puštat na vjeronauk u školi. 

   – Samo se ti nadaj da nije… 

   – Najbolje onda da odmah proglase teokratsku državu! Ma slušaj, molim te, priču jedne majke iz Remetinca: »Kada mi je sin došao kući s vjeronauka i molio me da potpišem peticiju protiv zdravstvenog odgoja, što sam mogla učiniti nego potpisati?! Župnik je svim roditeljima dao ultimatum: ili ćemo potpisati peticiju ili nam djeca neće ići na prvu pričest i krizmu. Neki roditelji i ja nismo željeli potpisati, jer smatram da se Crkva nema pravo miješati u način na koji odgajam svoju djecu, no nakon toga je na vjeronauku župnik opet rekao djeci neka im roditelji potpišu ili ne mogu na vjeronauk. Na kraju sam potpisala zbog sina, kako bi on mogao biti na miru…« 

   – A zašto je majka pristala na ucjenu? 

   – Zato što želi da njen sin ide i na vjeronauk i na zdravstveni odgoj. Kaže: »Ne vidim zbog čega te dvije stvari nisu spojive. Zapravo mislim da se zdravstveni odgoj trebao u škole uvesti već odavno, dok bi vjeronauk trebao biti samo u crkvi i točka.« 

   – I sad će dijete ić i na vjeronauk i na zdravstveni odgoj protiv kojega je njegova majka potpisala peticiju? 

   – Ako ga župnik prisilno ne oslobodi vjeronauka. Jer župnik kaže da se »roditelji moraju opredijeliti na koji način žele odgajati svoju djecu«, odnosno da »ne mogu ujutro biti vjernici, a popodne nešto drugo«, te da im on »samo želi pomoći da budu bolji vjernici i bolji građani«. 

   – I pomaže im tako što ih ucjenjuje vjeronaukom, prvom pričesti i krizmom? 

   – On kaže da nikoga nije ucijenio, već da roditelji sami, potpisivanjem ili nepotpisivanjem peticije, biraju hoće li im se dijete pričestiti i krizmati. Velečasni Pavlek ekskluzivno za Večernji list: »Nitko ne mora potpisati ovu peticiju, mi živimo u slobodnom vremenu i svi se za takve stvari slobodno opredjeljuju. Nitko nije prisiljen da bude vjernik, no ako ne zadovoljavaš te kriterije, tvoje dijete ne može primati sakramente. Nisam ja izmislio ta pravila, već je to Božja riječ.« 

   – A na kojoj to stranici Biblije piše da dijete čiji roditelj ne potpiše peticiju udruge GROZD nema pravo na svete sakramente? 

   – Ma nije važno šta piše u Bibliji. Svetu Mater Crkvu očito brine ono što piše ispod peticije. A tamo je kudikamo manje potpisa od broja roditelja čijom se potporom hvale ovi iz GROZD-a. 

   – Pa šta Crkvu briga koliko je roditelja potpisalo?! Zar i kardinal Bozanić i ostali prelati ne tvrde kako to nije crkvena akcija i crkvena peticija, nego da Crkva samo želi bit na pomoći roditeljima koji odbijaju da Jovanović i država utječu na odgoj njihove djece?! 

   – Ti, trafikant, kao da nisi od ovoga svijeta… Pa od početka je jasno da Crkva u tom svom svetom ratu roditelje koristi kao živi štit! I pritom ne znaš tko je licemjerniji: Crkva koja se pravi da samo podržava navodnu inicijativu navodne većine roditelja ili ova družina iz GROZD-a koja se pravi da nema ništa s crkvenim ucjenama pomoću kojih nabavlja potpise za svoju općenarodno prihvaćenu peticiju? 

   – Pa ne dijeli Ladislav Ilčić svete sakramente! I ne tjeraju grozdaši djecu s vjeronauka! 

   – A da se i ti učlaniš u GROZD? Govoriš, brate, k’o drug grozdovođa Ilčić kad su ga pitali kako gleda na metode kojima velečasni Pavlek nabavlja potpise za njihovu peticiju: »To je isključivo u nadležnosti Crkve i u to se ne želim miješati. Nama je drago da nas Crkva podupire u našim nastojanjima i borbi protiv zdravstvenog odgoja, no sve druge stvari, tko će ići na pričest i ostalo, to nije naš problem.« 

   – Nego je to problem djece ucijenjenih roditelja ili očeva i majki ucijenjene djece? 

   – Velečasni Pavlek kaže da je to pitanje savjesti, jer da se »u Štulhoferovom zdravstvenom odgoju propagiraju stvari koje dovode do raznih nastranosti i ubojstava«. I još veli: »Kada bih ja pustio nekoga da nekome čini zlo, a ništa ne bih poduzeo, ja bih bio sudionik.« On, eto, protjerivanjem djece iz Crkve samo spašava svoju dušu. 

   – A zašto ga novinari ne pitaju: znači li to da svi izopćenici iz njegove remetinečke župe – kako roditelji, tako i djeca – trebaju završit u onom drugom Remetincu, 50 kilometara od Novog Marofa, a potom i u paklu gdje sakramente dijeli velečasni Đavlek?