Sve oni znaju. Toliko lideri Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević pršte od znanja da je pravo čudo kako se još nisu dosjetili da svoju družinu preimenuju u Hrvatsku stranku pameti dr. Albert Einstein. Ili da se kolektivno – skupa sa svih svojih 11.200 potrošača preferencijalnih glasova i odgovarajućim nacionalnim rejtingom od kolosalnih 0,71 posto – utabore u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, pa formiraju Razred za sveznanje.

Predsjednik te družine, ujedno i potpredsjednik Hrvatskog sabora, Ivan Tepeš eto zna pa i u javnost iznosi »podatak« da je napola smijenjeni ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije Dragan Lozančić »uspostavio suradnju s obavještajnom službom zemlje koja je tada bila pod međunarodnim sankcijama«.

S kojom obavještajnom službom i koje to međunarodno sankcionirane zemlje? Sjeverne Koreje, Eritreje, Mjanmara, Demokratske Republike Kongo, Ruske Federacije, Zimbabvea, Somalije, Moldavije, Bjelorusije, Liberije, Iraka, Irana, Afganistana, Sirije, Libijske Džamahirije, Obale Bjelokosti, Gvineje ili Gvineje Bisau? Tepeš zna, ali neće reći.

Kada je uspostavljena suradnja s obavještajnom službom zemlje koja se nalazila pod međunarodnim sankcijama? Tepeš zna, ali ne bi htio reći. Omaklo mu se, međutim, da je Lozančić tu »suradnju« uspostavio bez znanja Vijeća za nacionalnu sigurnost i saborskoga Odbora za nacionalnu sigurnost, ali i bez znanja predsjednice Republike. Nije, dakle, teško zaključiti da se sporna obavještajna kooperacija uglavila otkako Hrvatska nema predsjednika, ali ima predsjednicu.

Otkud Tepešu taj obavještajni »podatak«? Od Vijeća za nacionalnu sigurnost koje nije imalo pojma s kojom je stranom službom Lozančić uspostavio suradnju, od jednako neupućenog saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost ili od nekontaktirane predsjednice?

Ili možda od koalicijskoga kolege koji je u mladosti, baš poput Tepeša, službovao kao student povijesti? Potpredsjednik Sabora to možda zna, možda i ne zna, ali u svakom slučaju misli da to nije dužan reći. Vjeruje čuvar legaliteta i oslonac zakonodavne vlasti kako je dovoljno doći na Hrvatsku televiziju i šefa SOA-e prokazati kao kolaboranta inozemne obavještajne službe.

Veli Tepeš kako mu je rečeno da je Dragan Lozančić time počinio nešto protuzakonito. Tko mu je to rekao? Onaj tko ga je naputio da to što mu je kazano izrecitira pred televizijskim kamerama? Je li mu uzgred rekao da će time i sam doći u sukob sa zakonom? Ili mu je podatkodavac obećao da ga zakon neće kačiti ako javno izbrblja sve što mu se reklo da kaže, a da pritom ne iznese nikakav dokaz?

Nije Ivan Tepeš jedini sveznadar u HSP-u dr. Ante Starčević. Međunarodni tajnik te stranke, izvjesni Đuro Božanović, recimo zna tko utječe na »dnevnopolitičko raspoloženje ministara gospodarstva i zaštite okoliša«. Strane obavještajne službe? Ne, nego – »uvozni lobiji električne energije«. Božanović je tako tepešovskom lakoćom optužio ministre iz Mostove kvote Tomislava Panenića i Slavena Dobrovića za podrivanje energetske neovisnosti Republike Hrvatske i za podilaženje uvoznicima struje. Jednako lako kao što je prije tri mjeseca, blažen u pravaškome sveznanju,  izbjeglice koje iz Afrike i Azije pristižu u Europu optužio da im je cilj »uništavanje kršćanstva, uništavanje ljepote, mira i blagostanja u kojem građani Europe žive«, te stoga poručio kako treba »u potpunosti zatvoriti prelaske granica«.

Posebnim znanjima vlada saborski zastupnik i glavni tajnik HSP-a Pero Ćorić. I onda ih prenosi SMS-porukama. Jednu takvu poruku – odveć prostačku i za uzuse ophođenja u hrvatskoj politici – nedavno je poslao bivšoj predsjednici te stranke Ruži Tomašić. »Ružo, znam da si zvala Stankovića… Zadnji put te opominjem. Možeš laprdati koliko hoćeš. Nevažna je politička karijera… Moja je uspješna i u uzlaznoj je putanji… Tvoja je u zoni sumraka i ideš svome kraju… Meni se možeš napušiti kao i što i bi da sam htio…«, pisalo je između ostaloga u poruci koja je Tomašićki stigla s Ćorićeva broja, pa da i ona zna da on zna koga je ona zvala.

Ruža Tomašić se »kao majka, žena i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu« za pomoć obratila predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović i predsjedniku Sabora Željku Reineru, tražeći zaštitu od uvreda i prijetnji bivšega stranačkog kolege, a Ćorićeva je SMS-poruku proslijeđena i medijima. Autor se potom javno pravdao kako »osobno nikada nikome nije prijetio pa ni Ruži Tomašić«, te kako je njegova poruka »zapravo samo obrana od nje koja već godinama polako i rado pljuje ne samo po svojoj obitelji nego i po njegovoj«, pa je »stoga morao ovako postupiti kako bi je upozorio«.

Na ove izljeve prokazivačkog sveznanja iz HSP-a dr. Ante Starčević od hrvatskih su političara reagirali samo Jadranka Kosor, braneći Ružu Tomašić od verbalnog nasilja, Peđa Grbin, šokiran i zabrinut što Ivan Tepeš lansira »podatke« do kojih kao potpredsjednik Sabora nije mogao doći legalnim putem, te Miro Bulj koji je, odgovarajući na Božanovićeva podmetanja da Mostovi ministri opslužuju uvozničke lobije, »gospodi priljepcima od 1 posto« poručio: »U mutnom više loviti nećete!«

Pa se vi sad pitajte: kane li Tepešovi partneri iz Mosta doista prekinuti taj lov u mutnom ili se samo pretvaraju da nisu znali koga to – služeći se istovrsnim metodama paraobavještajnog sveznadarstva – dovode na vlast?