– Htio sam te nešto pitat, trafikant… Ma zapravo nisam. 

   – Samo pitaj! 

   – Ne, neću. Nema smisla. Zaboravi! 

   – Kako ću zaboravit kad ne znam šta si me htio pitat?! Ti slobodno pitaj pa ću ja slobodno zaboravit! 

   – Ma glupo mi je da te pitam kad znam šta ćeš odgovorit. 

   – Kako ti znaš, a ja ne znam? 

   – Ma znam da ćeš odgovorit da je to svinjarija, da je to skidanje gaća, i još ćeš mi počet pjevat onu komunjarsku pjesmu »Sluga stranog kapitala«… 

   – Jezik pregrizao ako zapjevam! 

   – Ma htio sam te pitat: šta ti misliš o ovom Zakonu o strateškim investicijama? 

   – Ja mislim da taj zakon mora proći. 

   – Zajebavaš? 

   – Na šta da ti se zakunem da mislim ozbiljno? 

   – Na Prvi radnički savjet. 

   – Prvoga mi radničkog savjeta – laka mu crna zemlja! – Zakon o strateškim investicijama mora proći! 

   – A zašto misliš da mora? 

   – Zato što ga bezrezervno podržava Ivica Mudrinić. 

   – Pa najnormalnija stvar na svijetu je da Mudrinić kao predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca podrži takav zakon. I da prosipa svoje poljoprivredne prispodobe: »Kao što njiva ne može uroditi plodom bez vode, tako ni naše gospodarstvo ne može rasti bez investicija.« 

   – Ma nije važno što je Mudrinić predsjednik HUP-a. Puno je bitnije to što je on zemljoposjednik. 

   – Ne razumijem. 

   – Pa sjećaš se novinske frke oko njegovog zemljišta na otoku Žutu? Tamo gdje je podigao one krovove bez kuća? 

   – Naravno da se sjećam. Pa nisu prošla ni dva tjedna otkad su ga razvalili u Novostima.

   – Svala čast na slonovskoj memoriji! A jesi li upratio umirujuću izjavu vicepremijera Branka Grčića da se neće prodavat samo državno zemljište, nego da će se zemljište za strateške investicije oduzimat i građanima? 

   – Pa to je gore nego 1948! 

   – Jebala te četrdesetosma! Ako se Mudrinić ne živcira što će mu oduzet imanje, šta se onda ti buniš, ti koji nemaš zemlje ni za pitar?! 

   – A zašto bi se on bunio ako će mu platit po tržišnoj cijeni?! Posve je normalno da on i s te strane podržava taj zakon. Jedino što ne znam kakva bi tamo strateška investicija mogla uletit. 

   – Možda nekome padne na pamet da na onim Mudrinićevim krovovima otvori šetalište za mjesečare. Ima poduzetnih ljudi koji, za razliku od tebe, strateški razmišljaju i strateški investiraju. 

   – Naprimjer Crkva. 

   – Šta se sad hvataš Crkve? Ona se, za razliku od Mudrinića, pobunila protiv »stavljanja javnih dobara na bubanj«. 

   – Pa su joj odmah nabili na nos prodaju poljoprivrednog imanja Dajla za stratešku izgradnju golf-resorta. 

   – Tko joj je nabio? Nije valjda Vlada? 

   – Nećeš vjerovat: list u vlasništvu Privatne katoličke medijske zaklade, koji se otvoreno stavio na stranu Zakona o strateškim investicijama. Fakat mi nije jasno zašto su na ovom pitanju razvrgnuli savezništvo s Crkvom… 

   – Kako ti nije jasno?! Pa pogledaj naziv zaklade: ona je najprije privatna, tek potom katolička, pa tek onda i medijska. Znaš kako kaže pučka mudrost: »Starija je para od oltara!« 

   – Ma znam… Ali svejedno mi je čudno što su baš oni opalili po Crkvi zbog njene licemjerne spike o zaštiti prirodnih bogatstava i zbog protivljenja zakonu. I još su je prozvali da će, skupa sa zelenima i ostalim – kako su rekli – sitnim politikantima, bit suodgovorna ako se potencijalni investicijski val odgodi za nekoliko godina, pa zemlja zbog toga odsrlja u bankrot. 

   – Šta se čudiš? Ako stiže investicijski val, onda se svi trebamo mobilizirat, pa tako i Privatna katolička medijska zaklada! 

   – Zašto ćemo se mobilizirat? Da pravimo nasipe od vreća s pijeskom, kako nas taj investicijski val ne bi odnio? 

   – Umjesto što širiš defetizam, bilo bi ti pametnije, i za ovu zemlju korisnije, da pođeš platit misu za uspješno izglasavanje Zakona o strateškim investicijama i za što skoriji dolazak investitora. 

   – A koji će mi fratar održat takvu misu? 

   – Svaki kojemu pošteno platiš. 

   – Stvarno si odvratan s tim prostačkim pričama da je Crkvi samo do novca! Pa jesi li vidio ovu priču o ubogim časnim sestrama anakoretama u Splitu, koje više od 25 godina žive u prostoriji od jedva 20 kvadrata, bez ijednog prozora, i neumorno se klanjaju Presvetom oltarskom sakramentu za dobrobit hrvatskog naroda? 

   – Nije Crkvi do novca, nego je novcu do Crkve… Zato im je Kerum i dao 500 tisuća kuna iz krepanog gradskog budžeta za izgradnju samostana. To ti je isto kao i s Mudrinićevim krovovima: mi se pobrinemo za duhovnu nadgradnju, pa čekamo da nam strani investitori riješe materijalnu osnovu. 

   – Ti stvarno misliš da ćemo i to dočekat? 

   – Pa naravno. Čuo si ministra Vrdoljaka: zakon je još uvijek podložan izmjenama. Pa ako unesemo još nekoliko sitnica, nema tog stranog investitora koji neće pohrlit u Hrvatsku. 

   – Na koje sitnice misliš? 

   – Pa da se obavežemo da ćemo stranim investitorima osim zemljišta dat i lovu za investiranje i radnu snagu koju će besplatno zaposlit. 

   – Tebi, trafikant, stvarno fali daska u glavi… 

   – Pa ne možeš imat i dasku u glavi i dasku za surfanje na nadolazećem investicijskom valu!