Snimio Darko JELINEK
Je li Zoran Milanović, kada je odbio primiti izaslanstvo ruskoga Gazproma na čelu s Aleksejem Millerom, znao za povijesnu analogiju po kojoj bi zbog tog svog historijskog »Ne!« mogao zaglaviti u Remetincu?
– A zašto bi završio baš tamo?
– Pa zato što povijest ima nezgodnu naviku da se ponavlja.
– Hvala na iscrpnom objašnjenju.
– Jebiga, trafikant, pročitaj novine prije nego što ih prodaš ili vratiš u remitendu, pa ćeš znat o čemu govorim.
– Uzmimo da je Milanović, što se mene tiče, već završio u remitendi… A ti mi sad ljubazno objasni zašto će nakon remitende završit i u Remetincu.
– Pa zbog Rusa, kao što piše u Večernjaku.
– Šta su ga uhvatili da se s Rusima upustio u nekakav sanaderluk?
– Ma ne, šta ti pada na pamet?! Baš naprotiv: zaglavit će zato što s Rusima nije imao nikakvog kontakta.
– Ubio me Venedikt Jerofejev ako ja tebe išta razumijem…
– Pa znaš valjda da je Milanović odbio primit Alekseja Millera. I nadam se da znaš da je Aleksej Miller najmoćniji lik u moćnom Gazpromu.
– Moćniji i od Putina?
– Nije Putin u Gazpromu…
– Već u Gazpromu nije nitko koga nije postavio Putin?
– Eto vidiš kako i ti nekog vraga razumiješ. Prema tome, Milanović je de facto odrebatio Putina.
– Da je Putinu bilo do toga da ga Milanović odrebati, valjda bi sam došao u Zagreb, a ne bi slao direktora firme.
– Jako duhovito, trafikant! A to što zbog takvih duhovitosti ispašta kukavno gospodarstvo ove zemlje, to je tebi, je li, skroz okej?
– Pa nisu premijer i direktor firme ista diplomatska razina…
– Nije Gazprom, durače, bilo kakva firma! I nije Miller ovdje bio na običnom poslovnom putovanju. Fino ti piše u Večernjaku da je »Millerov dolazak bio iskaz spremnosti ruske državne politike da krene putem zatopljavanja odnosa s Hrvatskom«.
– Pa zašto se onda nije najavio uobičajenim diplomatskim putem, nego je pustio da Vlada Republike Hrvatske za njegov dolazak dozna preko Gazpromova lobista Borislava Maletića?
– Kad si tako upućen u Milanovićeva jeftina opravdanja, zvuči li ti razumno i ona škuža iz Banskih dvora da »diplomatskim kanalima nisu mogli utvrditi dolaze li Rusi doista«, jer da »čak ni u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu nisu do srijede ništa znali o dolasku gazpromovaca«?
– A kad si ti tako upućen u diplomatske finese, možeš li mi objasnit šta je prava istina: je li Milanović odbio primit Ruse ili su oni sami odustali od sastanka s njim nakon što je iz Vlade zatraženo da svoj zahtjev pošalju preko veleposlanstva?
– Oni su odustali zato što ih on nije htio primit mimo uobičajene procedure.
– I sad Večernjak, koji u svakoj prilici poziva na obranu digniteta Republike Hrvatske, napada Milanovića zato što je štitio opjevane vrednote koje se stalno proklamiraju u tom listu, umjesto da – dosljedno sebi – okrpi po Josipoviću i Vesni Pusić zato što su primili poslovnu delegaciju iz inozemstva koja je u Hrvatsku došla bez uredne najave?!
– A šta su, po tebi, trebali? Stavit naslov: »Zašto i Josipović nije odbio primiti direktora Gazproma?«
– Mogu oni i bolje. Evo naprimjer: »Zar su Predsjednički dvori kolonijalni kolodvor?« ili »Rusi ulaze kod Josipovića lakše nego kod Lukašenka!« ili…
– Daj, prekini s gluparijama! Tko je, po tvojoj trafikantskoj pameti, trebao primit Millera? Direktor Ine?
– Pa nije on došao u poslovni posjet Mađarskoj…
– Kako ne shvaćaš da to nije bio samo poslovni posjet?! Pa jebote, ispalit ću na živce!
– Naravno da ćeš ispalit kad su te brzom brzinom spojili na Južni tok.
– Molim?
– Pa čuješ li se kako šištiš? Da zapališ cigaretu, sve bi otišlo u zrak…
– Ma dobro da već nisam puk’o! Braniš tog neotesanog i neodgovornog Milanovića koji Ruse nije primio samo zato što su se za sastanak prije obratili Josipoviću nego njemu. Je li to premijer ili uvrijeđena frajla?!
– A kako ti znaš da ih nije primio zato što je ljubomoran na Josipovića?
– Pročitao sam u Večernjaku.
– Koji je zaključio da zbog toga treba ćorkirat Milanovića?
– Ne insinuiraj! Nisu oni napisali da ga treba zatvorit nego da bi mu se to moglo dogodit. I ako te baš zanima, evo slušaj tu poučnu priču: »Jedan bivši premijer svojedobno je smatrao da mu je ispod časti primiti tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Gazproma koji je Hrvatsku posjetio radi ljetovanja. Godinu dana kasnije taj čovjek – po imenu Dmitrij Medvedev – postao je ruski predsjednik, a hrvatski premijer danas je stanovnik kaznionice na južnom dijelu Zagreba. Da li se povijest u hrvatsko-ruskim odnosima ponavlja?«
– Ili nam se pišu »Besputinstva povijesne zbiljnosti«?