Naradila se protekloga tjedna gospođa Kolinda Grabar Kitarović, pomoćnica glavnog tajnika NATO-saveza za javnu diplomaciju, na svome godišnjem odmoru provedenom u Hrvatskoj, ukazujući nam se u dvojnom obličju: čas kao predsjednička kandidatkinja HDZ-a, a čas kao zaposlenica Sjevernoatlantskog pakta koja je u domovinu došla samo na ferije…
Minuo je tjedan godišnjega odmora što ga je pomoćnica glavnog tajnika NATO-saveza koristila za intenzivno zbunjivanje biračkoga tijela i uma u Republici Hrvatskoj. Kolinda Grabar Kitarović nam se ukazivala u dvojnom obličju: čas kao predsjednička kandidatkinja HDZ-a, a čas kao zaposlenica Sjevernoatlantskog pakta koja je u domovinu došla samo na ferije. Zgodan primjer te njezine dvojnosti zabilježen je na svečanom otvaranju Vinkovačkih jeseni, kamo ju je pozvao ljubazni gradonačelnik koji se prethodno lišio tradicionalnog pokroviteljstva predsjednika Republike nad tom manifestacijom, principijelno poručujući kako »Vinkovačke jeseni ne žele da budu pozornica na kojoj će se skupljati predizborni poeni«. Gospođa Kolinda je objeručke prigrlila prigodu da se pojavi na fešti s koje je njezin protukandidat Ivo Josipović objenoške otjeran kao nepozvan i neželjen, ne dovodeći u pitanje principijelnost gradonačelnika Mladena Karlića – gle začudo: člana njezine stranke – i izmotavajući se kako je u Vinkovcima zajesenila i bila predstavljena kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, a ne kao HDZ-ova skupljačica izbornih poena. Svaka joj čast na vještom izgovoru kakvoga teško da bi se sjetio i Vaso Brkić! I svaka joj čast na hrabrosti da s pozicije visoke gošće iz NATO-saveza najavi kako će »i nagodinu doći na 50. Vinkovačke jeseni, ali kao predsjednica Republike Hrvatske«.
Već sutradan je gospođa Grabar Kitarović kao predsjednička kandidatkinja stranke u istinabog još neslužbenoj kampanji nastupila na Općem saboru Mladeži HDZ-a, pozivajući stranački pomladak da nastavi tamo gdje je stao pokojni Franjo Tuđman. Sreća njezina što se na tom skupu nije pojavila u svojstvu NATO-ove zaposlenice, pa joj kad se vrati s godišnjeg odmora nitko u Bruxellesu neće postaviti neugodno pitanje – zašto bi hrvatska mladež morala nastavljati djelo predsjednika Republike Hrvatske koji je zemlju ostavio u posvemašnjoj međunarodnoj izolaciji? A sreća i što je Kolindina publika bila nedovoljno stara da je podsjeti kako je Tuđman eto baš na jednoj proslavi obljetnice osnutka Mladeži HDZ-a, tamo negdje 1997. godine, izgovorio svoju glasovitu rečenicu: »Hrvatska je danas smetnja prodoru svjetske ideje o slobodnom društvu.« Gospa Kolinda je svoj udarnički tjedan godišnjega odmora zaključila na Prisavlju, gostovanjem u emisiji »Nedjeljom u 2«, o kojemu je na portalu Index.hr napisan osvrt pod nesmiljenim naslovom »Kolinda bez ijednog stava: Jedina zanimljiva bila je muha na njenoj glavi«. U tekstu se veli kako je predsjednička kandidatkinja HDZ-a to gostovanje shvatila kao prigodu da pred brojnim auditorijem »izbjegne odgovore na sva bitna pitanja«. Prigovor je na mjestu, ali samo donekle, jer ako Stankovićeva gošća i nije konkretno odgovorila na većinu političkih i svjetonazorskih pitanja, to se ne može reći za primjerice njezine zamjerke vanjskoj politici aktualnog predsjednika.
Kolinda Grabar Kitarović je Josipoviću, između ostaloga, vrlo konkretno spočitnula i to što za njegova mandata »nije došlo ni do kakvih pomaka vezanih uz akcijski plan za stupanje Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a«, kao i to što Hrvatska pod njegovim vodstvom nije »puno konstruktivnije pristupila odnosima s Makedonijom, kako bi joj se konkretno pomoglo da se približi euroatlantskim integracijama, a ne da se na nivou retorike stanovništvo ohrabruje da će se to dogoditi«. Za pretpostaviti je da pomoćnica glavnog tajnika NATO-saveza, pa makar bila i na godišnjem odmoru, itekako dobro zna što bi predsjednik Republike Hrvatske trebao učiniti po pitanju približavanja BiH i Makedonije njezinoj sadašnjoj firmi. Otići u Skopje i nagovoriti makedonske vlasti da popuste pred grčkim ucjenama i državu nazovu imenom glavnoga grada ili novinske kompanije »Nova Makedonija«? Ponašati se kao sjevernoatlantski kaplar na zapadnom Balkanu, čak i nakon presude Međunarodnoga suda pravde da je Grčka prekršila svoje obaveze kada je na summitu NATO-a u Bukureštu 2008. uložila veto na pristupanje Makedonije tom vojnom savezu pod njezinim ustavnim imenom? Posve je gospođa Grabar Kitarović u pravu kada se protivi Josipovićevoj predizbornoj inicijativi za promjenama Ustava RH kojima bi se predsjedniku Republike omogućilo da uloži veto kad god Sabor izglasa zakon koji nije po volji Pantovčaku. Ali zašto onda smatra upitnim to što predsjednik RH u ime NATO-a nije išao iznuđivati da jedna druga, jednako suverena zemlja odlukom Sobranja pogazi svoj Ustav i prilagodi ga grčkim prohtjevima?
Ako nam je odlazeća pomoćnica glavnog tajnika NATO-saveza za javnu diplomaciju ovim htjela navijestiti kakav regionalni angažman očekuje od sebe same kao dolazeće predsjednice Hrvatske, onda je više nego u redu što uvođenje predsjedničkog prava veta smatra nedopustivim. Jer Hrvatskoj fakat ne treba ni predsjednik ni predsjednica koji bi se ponašao ili ponašala kao Grčka u NATO-u. A ni Makedonija ne čezne za još jednim stranim državnikom kojemu bi trebalo objašnjavati da je zahtjev za njezinim preimenovanjem zbog priključenja NATO-savezu jednako nepristojan kao kada bi se od gosta ili gošće tražilo da se pri ulasku u zemlju na skopskom aerodromu prekrste u Vanču Josifovskog ili Kolindu Grabarovu Kitarovsku. Koliko se pak gošća Aleksandra Prisavskog trudila ispasti zahtjevnom po pitanju akcijskog plana za približavanje BiH euroatlantskim integracijama, toliko je benevolentna bila po pitanju veličanja osuđenika za ratne zločine počinjene u toj zemlji i njihova pretvaranja u »moralne veličine« kakvo se posljednjih mjeseci najintenzivnije događa u europskoj i natovskoj Hrvatskoj. Budući da je na pitanje o posljednjem iz plejade svečano dočekanih haških osuđenika odgovorila frazom »Gledajte, Dario Kordić je osuđen i odslužio je kaznu«, da li bi ikoga šokiralo kada bi Kolinda Grabar Kitarović s jednakom moralnom ravnodušnošću definirala i svoj odnos prema drugim osuđenim zločincima koji su također odslužili kaznu – prema npr. Biljani Plavšić ili Momčilu Krajišniku? Pritom se ipak ne smije zanemariti činjenica da je HDZ-ova predsjednička kandidatkinja o Kordiću uspjela izustiti makar frazu, dok njezin protukandidat s Pantovčaka na tu temu još uvijek nije beknuo ni slova. A i kad bi beknuo, teško da bi se to razlikovalo od onoga što je Stanković iskamčio od gospođe Kitarović…
Nepošteno bi na koncu ovog, makar i ovlašnog, preleta preko tjedna ispunjenog Kolindom Grabar Kitarović ne spomenuti da je za svoj nastup u »Nedjeljom u 2«, osim pokuda da je bila dosadnija od studijske muhe koja joj je skakutala po frizuri, zaradila i ushićene pohvale. Komentator Večernjeg lista, naime, konstatira da je »Barbika napokon progovorila, i to jako dobro«, da je pred kamerama najzad pokazala »dobre komunikacijske vještine«, da je »čak i u svjetonazorskim pitanjima našla pravu mjeru«, čime je »zadovoljila svoju konzervativnu biračku bazu«, ali i »otvorila ‘predsjedničko srce’ i prema glasačima centra«. Zaključuje se stoga kako »Kolinda Grabar Kitarović nije pogriješila što je za svoj veliki nastupni intervju odabrala Aleksandra Stankovića i njegovu prvu jesensku emisiju«. Pozitivne dojmove Večernjakova komentatora, nadam se, neće pokvariti ni ovaj mali ispravak… Gospođa Grabar Kitarović, naime, svoj nastupni intervju nije dala Stankoviću u nedjelju, već Velimiru Bujancu još prošlog ponedjeljka. Upitana kako to da je za svoje prvo televizijsko predstavljanje u predkampanji izabrala baš osobu na uvjetnoj kazni zbog plaćanja kuplerajskih usluga kokainom, deklarirana je moderna konzervativka odvratila kako ona ne ulazi ni u čiji privatni život i kako je u Bujančevu emisiju došla zbog gledatelja a ne zbog voditelja. Možda je stoga i bolje da je nitko nije pitao hoće li se na predstojećem oproštaju sa šefovima u Bruxellesu pohvaliti kako se za vrijeme odmora u domovini baš lijepo afirmirala, gostujući kod voditelja poznatog i po tome što je kao predsjednik Mladih hrvatskih desničara izjavljivao: »Volim ponavljati ono što su govorili naši djedovi ustaše: Bog na nebu, hrvatski narod na zemlji. Ja još dodajem – Jasenovac između. Mislim na Jasenovac kao simbol, mjesto gdje će završiti svi protivnici hrvatske države… Nisu u Jasenovcu završavali Židovi po nekom rasnom ključu, nego zato što su – isto kao i Srbi i komunisti – bili protiv hrvatske države…« i da ne nabrajam dalje. Jer Kolinda Grabar Kitarović, kao dobro odgojena gospođa i velika domoljupka kakvom nam se predstavila protekloga tjedna, zasigurno nema namjeru ulaziti ni u čije privatne Jasenovce.
