O besmislenosti Milanovićeva puta u Australiju i na Novi Zeland već je napisano i kazano uglavnom sve. Ali to, naravno, nije razlog da se hrvatski mainstream mediji i državni dužnosnici ne upuste u još besmislenije pokušaje da nas uvjere kako i u tom besmislu ima nekakvog smisla. I u tim će pokušajima, po svemu sudeći, ustrajavati sve do jednako besmislenog povratka hrvatskog premijera s južne hemisfere u domovinu. 

   Tek što je Zoran Milanović sa suprugom i šačicom odanih suradnika stigao na aerodrom Kingsford-Smith, državna agencija HINA je – pozivajući se na »izvore bliske hrvatskom veleposlanstvu« u Australiji – emitirala prvu milozvučnu laž iz Sydneyja.

Ona glasi: »Premijera nisu dočekali nikakvi prosvjedi iseljenih Hrvata, kako je najavljeno.« Zašto se radi o laži, unatoč tome što hrvatskog premijera doista nisu dočekali nikakvi prosvjedi iseljenih Hrvata?

Pa eto, samo zato što iseljeni Hrvati nisu ni najavili nikakav prosvjed na Kingsford-Smithu, te stoga ta Hinina ekskluzivna vijest, potkrijepljena pozivanjem na »izvore bliske hrvatskom veleposlanstvu« u Canberri, ima smisla koliko bi ga imala i informacija da Milanovića nisu dočekali nikakvi prosvjedi aerodromskog osoblja ili nikakvi prosvjedi makedonske dijaspore u Australiji. 

   Svatko koga to zanima, pa tako i hrvatska državna novinska agencija, već je mogao znati da je prvi prosvjed protiv Milanovićeva dolaska u neslužbeni posjet Australiji zakazan za ponedjeljak, 10. ožujka u 11 sati i 30 minuta na sveučilištu Macquarie, da je za taj prosvjedni skup uredno zatraženo i dobiveno odobrenje od sveučilišnih sigurnosnih službi, te da se u Punchbowlu – najvećem hrvatskom klubu u Sydneyju – uvelike štancaju transparenti s porukama »Go home Milanovic«, »Milanovic is a disgrace«, »Milanovic is Tito’s puppet« i sve u tom tonu, smislenom koliko i sama australska turneja hrvatskog premijera. 

  Javljeno je potom da nikakvi prosvjedi hrvatskih iseljenika Milanovića nisu dočekali ni pred vijećnicom u Hurstvilleu, predgrađu Sydneyja čiji je predgrađonačelnik za grupicu namjernika iz Zagreba organizirao svečani prijem.

Tamo su – umjesto demonstranata koji nisu ni planirali doći – hrvatskog premijera dočekali predstavnici hrvatske zajednice i on im je »tijekom svečanog prijema održao kratki govor, a nakon toga se nastavio se družiti s domaćinima«. Posebno je naglašeno da je »interes za susret s premijerom je bio velik«, te da »nije bilo nikakvih provokacija niti znakova da nije dobro došao«. 

   Slične će vijesti, pretpostavljam, stizati i sa svih postaja Milanovićeva puta po Australiji na kojima neće biti nikakvih prosvjeda hrvatskih iseljenika, izuzev onih već zakazanih u Canberri i Melbourneu, pa će se na osnovu njih vjerojatno sricati i ohrabrujući zaključci kako je premijerova prekooceanska ekspedicija postigla nevjerojatan uspjeh, budući da su za šest dana registrirana svega tri prosvjedna skupa. 

 Podsjetio je Josipović zaboravno općinstvo kako je i on išao na daleke pute, te ispričao poučnu storiju o svojemu posjetu San Pedru gdje su u to vrijeme postojala dva kluba hrvatskih iseljenika, ali gdje sada – vjerojatno zahvaljujući njegovu blagotvornom utjecaju – »postoji samo jedan koji promiče domoljublje«.

Taj San Pedro je spomenut samo zato da bi nam predsjednik otkrio skriveni smisao Milanovićeve turneje, što ga je hrvatska javnost – uslijed zaslijepljenosti njegovim očiglednim besmislom – uspjela previdjeti. 

   „Dakle, vidim takav jedan proces i u Australiji, siguran sam da će se te povijesne razlike koje nam i ovdje smetaju, to pobrojavanje ustaša i partizana, završiti i u Australiji«, kazao je Josipović, pa vi sada vidite hoćete li premijerov neslužbeni posjet dalekom kontinentu i dalje nazivati besmislenim. Ili ćete poput mudraca s Pantovčaka shvatiti da Zoran Milanović u ovom trenutku doista nije imao smislenijeg, pametnijeg i hitnijeg posla od prevladavanja ustaško-partizanskih podjela u obližnjoj Australiji.