Krenete iz Varaždina preko Hrašćice, Sračinca, Majerja, Petrijanca i Strmca Podravskog, pa dođete do raskrižja. Ako nastavite ravno ili skrenete desno, ubrzo ćete se naći na slovenskoj granici, ali – kog ćete vraga u Sloveniji?!

Zato vi lijepo skrenite lijevo, pa ćete umjesto do Ptuja ili Ormoža doći do hrvatske Vinice, živopisnog zagorskog mjesta na obroncima Haloze. Zapitate li se kog ćete vraga u Vinici, za pokoru obigrajte tri kruga oko prangera – stupa srama na kojem su drevni Viničani šibali trgovce koji su ih na sajmovima zakidali na vagi – i izmolite tri Očenaša, tri Zdravomarije i tri Slaveocu, pa će vas sam milosrdni Bog odvesti do crkve sv. Marka evanđelista.

Tamo možete dobiti letak na kojemu ćete – uz informacije o terminima održavanja vjeronauka, uz pozive roditeljima da ne budu zaprjeka odrastanju svoje djece u vjeri i ljubavi Isusovoj, uz apel svim ljudima dobre volje da se, u skladu sa svojim mogućnostima, uključe u realizaciju projekta nabave novoga zvona za kapelu Marijinog uznesenja na nebo u Pešćenici Viničkoj, te uz preporuke da čitate Glas Koncila, Glasnik bl. Alojzija Stepinca, Glasnik srca Isusova i Marijina, Živo vrelo i slične tiskovine – pronaći i vrlo praktičan naputak za usklađivanje vjerskih dužnosti s građanskim obavezama i za postizanje sklada između katoličke duhovnosti i biračke tjelesnosti.

Naputak nosi naslov »Isus i parlamentarni izbori«, a sastoji se od jednog vješto izabranog citata iz Evanđelja po Ivanu i hermeneutičkog tumačenja tog ulomka iz Svetog Pisma. Citat glasi: »Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: ‘Dječice, imate li što za prismok?’ Odgovoriše mu ‘Nemamo.’ A on im reče: ‘Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.’ Reče Petar: ‘Gospodine, svu noć smo se trudili, ali ne ulovismo ništa. Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.’ Baciše oni i više ne mogoše izvući mreže od mnoštva ribe.«

Kako ne bi bilo nikakve dvojbe da se Isus Krist tom prigodom nije obratio samo svojim učenicima na Tiberijadskom jezeru nego i tada još nerođenim glasačima na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj, dopisano je i pojašnjenje koje kaže: »Bez Božje pomoći ni mi, kao država, nećemo moći izaći iz krize. Poslušajmo Isusa i bacimo mreže na desnu stranu!«

Možda će se naći poneki nepraktični grintavac kojemu će se ovakvo uključivanje Sina Božjega u hrvatsku predizbornu kampanju učiniti bogohulnom, svetogrdnom, pa čak i prostačkom zloporabom lika i djela Isusa Krista. Ali će se, posve sigurno, naći i mnogo praktičnih vjernika u čijim će dušama ovaj naputak viničkoga župnika odjeknuti kao sam glas s nebesa kojim Gospodar Svega i Svačega izvodi Hrvatsku na put izbavljenja. Naravno, uz neizostavnu pomoć Njegovih štovatelja na zemlji.

Mnogi će praktični vjernik stoga poželjeti da se genijalni autor tog letka s mjesta župnika sv. Marka evanđelista u Vinici uzvere na što višu granu hijerarhijskoga stabla Crkve u Hrvata, odakle bi se njegov poziv da hrvatski glasači, kao baštinici ZERP-a Isusova, bace mreže na desnu stranu čuo i do najudaljenijeg birališta.

Jer eto, dogodilo se da je jedan obični župnik kratko i jasno napisao ono što su hrvatski biskupi i uzoriti kardinal Josip Bozanić u svojim predizbornim poslanicama zapleli i zakamuflirali u kojekakve verbalne sklepotine i rečenične kobasičetine iz kojih vjernici teškom mukom mogu razabrati što se od njih zapravo traži, i za koga ustvari trebaju glasati e kako bi udovoljili željama crkvenih velikodostojnika.

Zapita se obični vjernik kome su uopće namijenjene te zakukuljene poruke s Kaptola da je »potrebno poduprijeti one liste i programe koji su usmjereni na jačanje državnosti, poticanje izvrsnosti u državnim ustanovama, odgovorno trošenje javnoga novca, zatiranje političke korumpiranosti, te na uređivanje države na pravednosti i brizi za sve građane, a posebno najpotrebnije« ili da glas treba dati onome tko će »biti kadar u Hrvatskoj prekinuti podjele, unutarnje i vanjske svađe, isključivosti i nesnošljivosti, te ponovno graditi toliko potrebno povjerenje, zajedništvo, ozračje dijaloga i međusobne suradnje«…

I zar ne bi bilo iskrenije i poštenije, razumljivije i praktičnije, da su biskupi i nadbiskupi –umjesto da nižu frazetinu za frazetinom – jednostavno kazali ono što je, pozivajući se na Isusov ribolovni nauk, prostodušni vinički župnik otisnuo na crkvenom letku?