Nije lako pameti u zemlji Hrvatskoj. Jer u nas se mozgovi ni na ovih plus 40 ne prepuštaju samoobrambenom ljenčarenju, nego i tako lešani rade punom parom. I evo – već se danima nemilice troše na sve i svašta, na štošta i koješta, a ponajviše na komentiranje presude Upravnog suda u Zagrebu kojom je Milijanu Brkiću vraćena diploma kriminalista, premda je revizijom utvrđeno da je stečena kriminalno neskrivenim prepisivanjem.   

A onda se – dijelom zbog nesmiljene termičke obrade, a dijelom zbog neracionalnog korištenja racionalnih resursa – dogodi da u nekom od tih mozgova uskuha i sumnja da se znanstvena metodologija kojom je glavni tajnik HDZ-a izboŽrio svoju akademsku titulu prometnula u općeprihvaćenu društvenu vrijednost, i da su je kao takvu prigrlili i počeli primjenjivati i u samom vrhu SDP-a.

Rodi se takva sumnja kad se pamet, umjesto kakvom osvježavajućem štivu s visokim zaštitnim faktorom, izloži čitanju intervjua što ga je Zoran Milanović dao tjedniku Telegram, pa kad tamo vidi da je na pitanje »Ostanete li na vlasti, hoćete li poslije izbora smanjiti broj općina i županija?« premijer odgovorio ovako:

»Ne, ne mislim da je to osobit problem u našoj zemlji… Kada je o županijama riječ, mislim da su one, ovakve kakve su danas, optimalan oblik srednje teritorijalne organizacije u Hrvatskoj. Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe.«

Pričini se tada izmoždenoj pameti da je nešto vrlo slično ili skoro pa isto već negdje čitala ili od nekoga čula, ali se ni uz najbolju volju ne može sjetiti je li taj netko bio Zoran Milanović.

Je li ono premijer već negdje kazao: »Ne možemo dopustiti ukidanje županija. Podjela Hrvatske na pet ili šest povijesnih regija može biti vrlo opasna i to ne želimo. Nije bez razloga prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlučio o podjeli Hrvatske na 20 županija i tako će i ostati.«?

Je li baš on, među svojim učestalim laudama na račun Franje Tuđmana, izgovorio i ovu: »Tuđman je bio protiv regija zato što su u povijesti regionalne podjele trgale Hrvatsku i svaki je regionalizam potencijalno opasan za ono što je postignuto u Domovinskom ratu, a to je jedinstvo cjelokupnog hrvatskog naroda.«?

Je li se ono iz Milanovićevih usta prije nekih pola godine čula ovakva povijesno-politička raščlamba: »Regionalizmi su uvijek bili snažno oružje u rukama onih koji su upravljali Hrvatskom umjesto Hrvatskog sabora i hrvatske narodne vlasti. Dakle, i Beč, i Pešta, i Venecija, svi su oni vodili takvu vrstu regionalne politike u kojoj su suprotstavljali jedne hrvatske krajeve drugima, sjever protiv juga, i raspirivali animozitete između pojedinih hrvatskih krajeva, a to je vladajućima samo koristilo da održavaju politiku sukoba između pojedinih hrvatskih krajeva. I zato je 1990. jedna od najvećih i bitnih zasluga predsjednika Tuđmana i HDZ-a da su prepoznali što je politička regionalizacija značila u Hrvatskoj. Ona je bila i instrument održanja komunističke diktature jer su se umjetno proizvodile napetosti između pojedinih dijelova Hrvatske.«?

Ili se to pregrijanoj pameti pričinja da je Zoran Milanović u intervjuu Telegramu samo iskompilirao već objavljene i ovdje navedene misli drugih autora: Tomislava Karamarka, Andrije Hebranga i Vladimira Šeksa?

I onda ta pamet sebi umišlja da Milanovića uhvaćenog u plagiranju spomenutih izvora slobodno može prekrstiti u Milijanovića, a predsjednika Vlade prozvati idealnim predsjednikom Vase Republike Hrvatske.

I najozbiljnije ta pamet povjeruje da HDZ-ov zastupnik Dujomir Marasović nije sišao s uma kad je prije nekoliko dana u Saboru izlanuo da će »zbog predizborne godine premijer Milanović za dva mjeseca vikati ‘Za dom – spremni!’«.

I čeka sad ta pamet da to »Za dom – spremni!« uzvikne nekakav Karamarko, Hebrang ili Šeks, pa da onda i od premijera čujemo kako taj drevni hrvatski pozdrav izgovara kao da se radi o njegovim vlastitim riječima…