Ne, neće se ta, sada već sasvim izvjesna, ementalizacija morskoga dna dogoditi zato što je ministar gospodarstva u intervjuu Jutarnjem listu nekoliko puta ponovio da referenduma o bušenju Jadrana neće biti, uvjeravajući nas kako za izjašnjavanje građana po tom pitanju »nema ni razloga ni potrebe« i očekujući da shvatimo kako u budućnost naplavljenu naftom moramo pohrliti onako kao što smo ušli i u NATO, dakle – bez suvišnih plebiscitarnih formalnosti.

  Ne, neće za nicanje platformi po Jadranu biti presudno ni to što je Vrdoljak u istom intervjuu armirao svoje optužbe protiv uvozničkog lobija predvođenog domoljubnim naftašima Ivanom Čermakom i Davorom Šternom, spremnima da zbog očuvanja svojih vrtoglavih zarada financiraju stopiranje projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika iz hrvatskoga podmorja.

  Ne, neće se Vrdoljakova odavno najavljena pretvorba Republike Hrvatske u energetski potentnu Kraljevinu Norvešku ostvariti ni zato što je promućurni ministar raskrinkao savezništvo Čermaka i Šterna s Vjeranom Piršićem, tvrdeći da profiteri od uvoza nafte i plina »daju potpuno iste izjave« kao ekološki aktivist.

  U to da će hrvatski Jadran postati crpilište ugljikovodika u raznim agregatnim stanjima povjerovao sam tek nakon što sam pročitao najave HDZ-ovih gospodarskih stratega da će, čim dođu na vlast, raskinuti sve ugovore što ih sadašnja Vlada Republike Hrvatske namjerava potpisati s koncesionarima istraživačkih polja u našem podmorju.

  »Kada HDZ preuzme vlast, okrenut ćemo se razvoju turizma na Jadranu, umjesto gradnje naftnih platformi«, kazao je Marko Kolakušić, jedan od ključnih ljudi u Karamarkovu gospodarskom timu, na stranačkome skupu u Splitu. »Od naftnih bušotina i platformi hrvatski se turizam nikada ne bi oporavio«, poručio je s istoga skupa predsjednik Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Joško Stella, pitajući se koliko bi konzumenti nautičkog i kruzerskog turizma »bili oduševljeni kada bi eventualno vidjeli naftne bušotine u našem dijelu Jadrana«.

  Branko Bačić – bivši glavni tajnik HDZ-a i ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u kabinetu premijerke Jadranke Kosor – pak tvrdi da su Vrdoljakove projekcije Hrvatske kao izvoznice nafte i pline u sukobu s Državnom strategijom prostornog uređenja koja predviđa samo istraživanje ugljikovodika u Jadranu, ali ne i njihovu eksploataciju.

Štoviše, veli Bačić, i istraživanje je predviđeno samo u epikontinentalnom pojasu, a ne u teritorijalnome moru koje Ministarstvo gospodarstva namjerava rentirati koncesionarima. »Prema tome, pred nama se odvija jedan postupak protivan važećim propisima i za to će prije ili kasnije netko snositi odgovornost«, priprijetio je bivši a možda i budući HDZ-ov ministar zašite okoliša.

  Prijetnje da će Karamarko po ulasku u Banske dvore raskinuti ugovore s koncesionarima predstavljaju najšupljiju među svim šupljim pričama o jadranskim bušotinama koje smo do sada čuli. Ne samo zato što je novopečena predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već pružila verbalnu potporu Vrdoljakovu projektu, iskazujući pritom posebnu senzibilnost prema ulasku američkih investitora u taj posao, već ponajprije stoga što iz iskustva znamo da nema tog principa – ni domoljubnog ni ekonomskog ni ekološkog – čiju bi neupitnost HDZ-ovci pretpostavili ma kakvim i ma kolišnim inozemnim investicijama.

  Te HDZ-ovske prijetnje su vjerodostojne koliko i ona predizborna sprdnja prvih grla Kukuriku koalicije na račun legendarnoga Pelješkog mosta, tog Sanaderova i Kosoričina nedonoščeta koje se u međuvremenu pretvorilo u kapitalni projekt premijera Zorana Milanovića i prvih potpredsjednika i potpredsjednica njegove Vlade. I u krunski dokaz da je konformistički nacionalizam SDP-ovih i HNS-ovih perjanica jači od bilo kakve ekonomske logike.

  Pa kada danas, uz prijetnje viđenih HDZ-ovaca da će raskinuti ugovore s korporacijom Marathon Oil i ostalim koncesionarima jadranskih bušotina, slušamo i Karamarkova obećanja da će taj trenutno svestranački Pelješki most biti izgrađen u njegovu premijerskom mandatu – »bez obzira kojim sredstvima«, pa makar i »hodali na trepavicama«, jer je to »aksiom svih aksioma« – možemo biti sigurni da nam trepavice neće trebati samo za hodanje po moru između Komarne i Brijeste.

  Možemo biti sigurni da će doći i taj dan kada će nam HDZ-ov lider – ukoliko osvoji vlast – poručiti da ćemo hodati na trepavicama, ali ćemo »našim prijateljima iz svjetskih naftnih kompanija« omogućiti da iz Jadrana crpe i naftu i plin i sve do čega dođu. Jer eksploatacija je – čut ćete već – aksiom svih aksioma.