Njec je rođen prije 26 godina i kaže da se »otkad zna za sebe, sjeća tog prokletog rata kako ubija što tjelesno, što mentalno ljude oko njega sa svih strana«. I vidi da »taj prokleti rat još uvijek traje, budući da se investitori i profiteri istog, očito još uvijek ”nisu dovoljno nahranili” na račun istog«. I uvjeren je da je to zato što »u civilizacijskom kriminalu ogromnih proporcija – kao što je to bio (i kao što to još uvijek jest) i ovaj rat – jedino investitori i profiteri mogu izaći kao pobjednici iz istog, jer svi mi ostali samo najebemo, kao što je to empirijski dokazano i u ovom primjeru iz povijesti«. 

  I dosta mu je, kaže, »tih pozivanja na krvoprolića i veličanja istih, kao i pasivnosti te papčinstva sugrađanka i sugrađana – onih koji su također ”kao protiv toga”«. I želi da »ovaj rat prestane, da mrzitelji svega što je drugačije od njih – napokon odjebu – ne samo iz Savske, nego iz naših života općenito«.

Pa je odlučio napraviti »javno istraživanje« na temu »Hoće li prije završiti taj prokleti rat ili će panker naglas pročitati cijeli roman ”Tajna Krvavog mosta” Marije Jurić Zagorke, na lokaciji Savska 77, Zagreb?«. A zainteresiranima i nezainteresiranima je preko Facebooka poručio: »Vi se pridružite – ili nemojte – ako treba – stajat ću i sâm. Strah je suvišan.« 

   Javno istraživanje je započelo u zakazano vrijeme, u utorak, 17. ožujka, u 16 sati. I Njec Hranjec nije stajao sâm pred Savskom 77. Na istraživačkoj lokaciji – točno preko puta najčešće spominjane adrese u Hrvatskoj, Savske 66 – uz njega je stajalo dvadesetak mladih ljudi, a čitanje Zagorkina obimnog romana nadzirala su i tri policajca. 

  Stao je autor pjesme »Želim živjeti« nasuprot šatoru i šatorašima, svjestan da može zaraditi prekršajnu prijavu zbog organiziranja neprijavljenog skupa, pa makar da se pred Savskom 77 nije okupio nitko osim njega.

Došao je svjestan da može biti priveden poput onoga Marka Grahovca koji je prije mjesec dana na istome mjestu sam samcat »narušavao javni red i mir« tako što je u ruci držao bijele gaće, nosio natpise »Ja imam PTSP od nerada«, »Ili posao ili kalašnjikov« i »Karamarko odi doma«, te maskirnim mozgovima koji su ga pokušavali dezavuirati najprimjerenijim pitanjem za nekoga tko je 1991. imao čak šest godina – onim »Koliko si ti bio u rovu?« – dovikivao da i on želi svoj rat, ali da se u nedostatku istoga sada bori za mlade koji su pobjegli iz ove zemlje. 

   Stao je Njec Hranjec na Savsku cestu svjestan da se izlaže najopakijim prijetnjama i najgnjusnijim uvredama, maloumnim podvalama šovinističkih medija, uličnom linču i ostalim narodnim običajima, pred kojima se Marijana Mirt morala skloniti iz Zagreba.

Stajao je i naglas čitao Zagorkinu »Tajnu Krvavog mosta« dok su ga heroji po mrzilačkim portalima već slali da ode za Marijanom Mirt i skupa s njom se uhvati u Žikino kolo, da se iz Hrvatske goni tamo gdje mu je milije, da se nosi u ludaru umjesto što provociranjem branitelja pokušava privući pažnju na svoju nezavidnu glazbeničku karijeru i tako prodati koji album više, da se javi za honorar ministrici kulture koja ga je i poslala u Savsku… 

  Dok su po internetskim kloakama pljuštali prijedlozi da se za čitača sa Savske i njemu slične ponovo otvori Goli otok, Njec Hranjec je s megafonom i Zagorkinom knjigom u ruci bio otok slobode usred Zagreba. 

   Da Njec Hranjec, čak i dok izgovara riječi gvardijana gričkog paulinskog samostana »Pianissimo, pianissimo, čestiti moji prijatelji!«, ustvari pjeva »Jebo vas mir / Jebo vas rat // Ja želim, ja želim / Živjeti…«