Dobro je i predobro je… Ma ne da je dobro i predobro, nego je odlično i više nego odlično to što se novine iz susjedne Bosne i Hercegovine ne pojavljuju na trafikama u Republici Hrvatskoj. Odlično je to i više nego odlično, ponajprije zbog očuvanja javnoga reda i mira na ulicama hrvatskih gradova, a navlastito grada nam glavnoga.

Jer da su prosvjednici iz Savske ove subote u rukama imali novi broj sarajevskog tjednika Dani, strah me i pomisliti u što se mogao izroditi njihov mirni i dostojanstveni prosvjed protiv raspomamljenih antiprosvjednika iz pokreta »Occupy Croatia«, i kojim je sve zagrebačkim ulicama i stranputicama mogao krenuti.

   Da je netko tog zagrebačkog dana pod šator u Savskoj donio sarajevske Dane, među tamošnje bi branitelje unio i novi povod za demonstraciju gnjeva prema bešćutnim političkim strukturama koje marginaliziraju braniteljsku populaciju i negiraju njezinu ključnu ulogu u stvaranju hrvatske države.

   – Pa jesmo li se mi za ovo borili?! – lupio bi Đuro Glogoški primjerkom sarajevskog tjednika o stol.

   – Za koje, Đuro? – naglo bi se trgnuo Josip Klemm iz dubokoga razmišljanja o poslovima ili o tko zna čemu.

   – Pa za ovo da jedan hrvatski političar, i to još u stranim novinama, izjavljuje kako je za hrvatsku samostalnost bila ključna politika, a ne mi bez kojih ne bi bilo ni hrvatske države ni njezine samostalnosti, a bogami ni hrvatskih političara!

   – Oprosti, Đuro, nisam baš upratio o čemu govoriš…

   – O hrvatskom političaru koji u stranim novinama kaže, evo da ti pročitam: »Danas se želi umanjiti vrijednosti te politike, pa se govori da su branitelji stvorili Hrvatsku.«

   – Čekaj, Đuro, je li on to hoće reći da mi branitelji nismo stvorili Hrvatsku?

   – Ne da hoće reći nego ti je reko! I još je reko da je Hrvatsku stvorila politika, a da smo mi branitelji bili samo snaga koja je tu politiku realizirala. Evo ti pa sam pročitaj, ako meni ne vjeruješ!

   – E sad će vidjet i šta je Hrvatska i tko ju je stvorio! – rasrdio bi se Josip Klemm i zafrljaknuo Dane nebu pod ceradu.

   A budući da Klemmova srdžba, kao što znate, nikad ne ostane samo na riječima, ubrzo bi se branitelji iz šatora spontano zaputili ka adresi na kojoj obitava taj političar, da mu pod prozorima složno poviču »Jaaaaviii seeee, jaaaaviii seeee…«, »Neee boooj seeeee, neee boooj seeeee…«, i da mu upute još poneku toplu riječ, nepriličnu za citiranje u ćudorednim novinama, a preko koje bi u televizijskim izvještajima bio puštan onaj iritirajući »biiiiip«.

   Ali kako ni u glavnom gradu ni u glavnom šatoru Republike Hrvatske ove subote nije bilo sarajevskih Dana, tako – na svu sreću – nije bilo ni gnjevnih branitelja pod prozorima hrvatskoga političara koji ih po inozemnim medijima optužuje da hrvatskoj politici žele preoteti autorska prava na stvaranje hrvatske države.

   I tako je taj hrvatski političar po imenu Miroslav Tuđman mogao provesti spokojno subotnje poslijepodne i s blaženo naherenim osmijehom pratiti vijesti sa zagrebačkih ulica kojima se kretala kolona branitelja iz Savske.

Mogao se u miru doma svoga igrati daljinskim upravljačem i mijenjati televizijske kanale, svaki put iznova uživajući u očaravajućem prizoru snimljenom pred zgradom u kojoj stanuje hrvatski političar Zoran Milanović, u prizoru trijumfa hrvatskih branitelja nad hrvatskom politikom koja nema nikakvog odgovora na posprdne braniteljske povike »Jaaaaviii seeee, jaaaaviii seeee…« i »Neee boooj seeeee, neee boooj seeeee…« pod prozorima premijerova stana.

   Mogao se Miroslav Tuđman u ekran smijati hrvatskim braniteljima koji svojim spontanim prosvjedom navješćuju skori dolazak sretnijih dana kada hrvatski političari više neće morati dangubiti i tražiti azil u inozemnim Danima kako bi slobodno rekli da je hrvatska politika, a ne hrvatski branitelji, stvorila Hrvatsku.

Mogao je unaprijed nazdraviti svitanju žuđenoga hrvatskoga dana kada će hrvatska politika – oličena u njemu osobno ili u Tomislavu Karamarku, sasvim svejedno – tu svoju istinu o stvaranju Hrvatske sasuti hrvatskim braniteljima u lice, pa ako treba i unijeti u Ustav.

Jer opako je blizu taj dan kada će hrvatska politika hrvatskim braniteljima najzad reći da je šatorska priredba završena i da se svi kao jedan upute kućama. Uz važnu napomenu – kako ne bi bilo zabune – da ih se ne upućuje kućama vladajućih hrvatskih političara, nego kućama spontano raspuštenih hrvatskih branitelja.

   Mogao se Miroslav Tuđman unijeti licem u ekran i, kao da je taj dan već svanuo, kroz zube procijediti: »Je li jasno, branitelju?!«