Okupile se prije nekih pet-šest dana u Omišu jake snage HDZ-a predvođene Tomislavom Karamarkom i Milijanom Vasom Brkićem da proslave 25. obljetnicu osnutka lokalnoga stranačkog ogranka i da, onako usput, navijeste svoj povratak na vlast u gradu na ušću Cetine. I kako to već biva kad se okupi takvo društvance, stalo se razmetati svime i svačim. 

   Razmetalo se brojem uzvanika, tolikim da je kongresna dvorana hotela »Plaža« bila pretijesna za sve svečare od kojih je čak polovica bila iz Omiša i okolice, dok je onaj okopolovični ostatak spontano doveden sa svih strana Županije splitsko-dalmatinske i Županije zagrebačko-svehrvatske.

Razmetalo se izjavama nacionalnih gabarita: od Karamarkova sprdanja s Milanovićevom zdravom prehranom po studentskim menzama i pučkim kuhinjama, pa do Brkićevih guglovitih i mozart-kuglovitih referenci na Wolfganga Amadeusa i njegovu »Čarobnu frulu« u kojoj je bivši predsjednik Ivo Josipović prethodno prepoznao Vasinu spletkarsku partituru. A razmetalo se i najavama trijumfa na prijevremenim lokalnim izborima koje su HDZ-ovci iznudili rušenjem kvoruma u Gradskom vijeću prigodom izglasavanja proračuna za 2015. godinu. 

   Hrakalo se s HDZ-ovskih visina na srušenoga gradonačelnika Ivana Kovačića i njegovu nezavisnu listu za koju je Karamarko kazao da takva kakva po njemu jest, s lošijim kandidatima i lošijim programom, njegovoj stranci ne predstavlja nikakvu prijetnju i da će unaprijed dobiveni omiški izbori biti tek uvod u ono što će uslijediti na parlamentarnim izborima.

HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Mijo Mimica je najavljivao pobjedu već u prvom krugu, budući da je gradska vlast koju su oborili na pola mandata »živjela samo od afera«, a ne od rada. I HDZ-ov župan Zlatko Ževrnja se šepirio izjavljujući kako Kovačić i njegovi ljudi u godinu i pol dana upravljanja gradom »nisu napravili gotovo ništa za Omiš«, dok je sve dobro u gradu stvoreno za prethodnih dvadesetak godina HDZ-ove vlasti. 

  Ali Omišani su, kao i prije dvije godine, na glasačkim listićima rekli što misle o tom dobru kojim ih je zadužio HDZ, o dobru koje se financijski iskazivalo u 56 milijuna kuna duga što su ga dobročinitelji ostavili Kovačićevoj gradskoj upravi, o dobru što ga simbolizira tunel probijen kroz planinu iznad grada koji ne vodi nikamo osim u ambis, o dobru koje je bukvalno rasipano po cesti, a navlastito po neupotrebljivoj zaobilaznici na koju je ulupano 350 milijuna kuna, o dobru što ga je Omišu donijelo nenamjensko rasipanje novca predviđenog za gradnju sportske dvorane, o dobru uprihođenom od prodaje vrijednih gradskih parcela i utrošenom u nepoznate svrhe, o dobru koje nije moglo biti bolje za one koji su uživali u blagovanju pod egidom troškova reprezentacije u dnevnom iznosu od više tisuća kuna, o dobru nad dobrima što su ga i gradu i čitavoj zemlji naviještali HDZ-ovi slavljenički derneci s kojih se pozivalo na bacanje političkih protivnika u Kevinu jamu, a donedavnoga predsjednika voljene hrvatske države tituliralo đubretom… 

   Kaznili su omiški birači Ivana Kovačića zbog njegovih nadaleko poznatih zlodjela – zbog smanjivanja duga za 16 milijuna kuna u samo 18 mjeseci, zbog prodaje službenog automobila i investiranja tog novca u izgradnju dječjeg vrtića, zbog dovršetka sportske dvorane bez novog zaduživanja, zbog pokretanja niza infrastrukturnih projekata, zbog stimuliranja studenata i postdiplomaca da se u svojim radovima bave omiškom tematikom i problematikom, zbog sufinanciranja školskih udžbenika za djecu iz siromašnijih obitelji…

Kaznili su ga tako što su mu ponovo izglasali povjerenje sa skoro 60 posto glasova – 44 posto više nego što su mu ih 2013. dali u prvom krugu i oko 10 posto više no što ih je tada izborio u drugoj rundi protiv favoriziranog Ivana Škaričića – i tako potvrdili predviđanja HDZ-ovaca da ovaj put neće biti drugoga kruga. 

  Kaznili su i Kovačićevu nezavisnu listu koja je sada dobila skoro 49 posto glasova – 38 posto više negoli na posljednjim redovnim izborima – i pripadajuću apsolutnu većinu u Gradskom vijeću, pa sada omiški gradski proračun može biti izglasan čak i u slučaju da se HDZ-ovi vijećnici, u skladu sa svojim poimanjem demokracije, više nikada ne pojave na sjednicama. 

   Karamarkovim omiškim uzdanicama preostaje samo da upjevavaju retoričke obrasce stranačkoga šefa i da adaptirajući njegov omiljeni refren na lokalne prilike zakantaju kako Omiš sada vode ljudi koji ga nikada nisu voljeli ni željeli.