Stiže nam ciklona po imenu Rea, a s njom – kako navješćuju meteorolozi – i jedna od najžešćih bura u posljednjih desetak godina. 

  Pučanstvu se putem medija savjetuje da zaštiti voćke, jer će olujna buretina čupati stabla; da odgodi putovanja, jer trajekti neće ploviti po usključalome moru, a i mnoge će ceste biti zatvorene za sav ili skoro sav promet; da pripremi najtopliju odjeću i obuću… Nedostaje još jedan bitan, možda i najbitniji savjet – onaj da se građani i seljaci koji još nisu popalili korov ili sasušeno granje suzdrže od tog drevnog narodnog običaja, barem dok se Rea ne ispuše. 

  Pa tko je toliko lud da po buri koja piči preko 100 kilometara na sat ide palit bilo kakvu vatru na otvorenom?! – pobunit će se zdrav razum protiv tog savjeta koji mu se čini banalnijim i uvredljivijim čak i od onoga da se ljudi pred izlazak na buru toplo obuku.

  Ali i zdrav razum ponekad boluje od kojekakvih iluzija, a najčešće od one o vlastitoj rasprostranjenosti, pa ga treba upozoriti na podatke objavljene u Slobodnoj Dalmaciji, prema kojima je broj požara na otvorenom u sve četiri dalmatinske županije u siječnju i veljači ove godine bio drastično veći od uobičajenog. 

  Vatrogasci u Šibensko-kninskoj županiji imali su 60 posto više intervencija na otvorenom nego u istom periodu lani. Potpaljivači u Zadarskoj županiji su postigli čak tri puta bolje rezultate nego u prva dva mjeseca 2014. Svoje su prošlogodišnje dosege – istinabog, najskromnije u Dalmaciji – trostruko nadmašili i izazivači požara u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji je na otvorenom prostoru nekontrolirano planulo preko 100 puta, što je također poprilično više negoli lanjskog siječnja i veljače. 

  Šibensko-kninski vatrogasci po zlu posebno pamte 18. veljače ove godine, kada su se u isto vrijeme morali boriti s 32 požara, a njihovi kolege iz zapadnoga, zadarsko-županijskog, susjedstva ne pamte da im je ijedan dan u ovoj godini prošao bez najmanje 10 interventnih izlazaka na požarišta. I skoro svaki požar izazvan je na isti način: zapali čovjek vatru kako bi se riješio korova, suhe trave, granja… a onda otiđe na ručak bez da provjeri je li vatra ugašena, bez da obrati pažnju na jačanje vjetra, pa dok on za stolom mirno blaguje juhu, lešo, zelen i bevandu, vatra proguta vinograd, maslinik, voćnjak, šumu, strujne stupove… ili što joj se već nađe na trpezi. 

 Ako čovjeka iz poslijepodnevnog drijemeža trgnu vatrogasne sirene, to još uvijek nije razlog da remeti spokojno i sporo sagorijevanje kalorija na kauču. Toliko je susjeda tog istog dana palilo korov, pa nije vrag da se baš od njegove vatrice – koja je, zakleo bi se svime što mu je najsvetije, dogorjela i prije nego što ju je zapalio – sada užgalo to nešto zbog čega mu vatrogasci kvare polusan… 

  Okrene se čovjek na drugu stranu, kalorije sagorijevaju, a savjest ne peče. Možda mu je poznato, a možda i nije da je bio dužan vatrogascima prijaviti da će paliti korov. Možda mu je poznato, a možda i nije da kazna za kršenje te zakonske odredbe iznosi od 500 do 2.000 kuna, a da se u slučaju izazivanja požara penje do 150 tisuća kuna ili do 60 dana zatvora. Možda mu je poznato, a možda i nije da bi uz kaznu trebao platiti i troškove vatrogasne intervencije… 

  A ako mu ništa od toga nije bilo poznato, niti ga je zanimalo, vjerojatno će ga umiriti podatak da je od 250 izazivača požara, koliko ih je u prvih 50 dana ove godine planulo na području Šibensko-kninske županije, otkriven tek jedan jedini. I taj je nesretnik, kako to već ide, samo palio korov pa se silno iznenadio kad su ga optužili da je od te njegove vatrice izgorio čitav maslinik.

I sada mu je jedinome – za razliku od onih 249 neotkrivenih – barem malo nelagodno dok zapovjednik šibenskih vatrogasaca Darko Dukić ne suspreže svoje ogorčenje: »Ako ne upalite svjetlo na autu, policija će vas zaustaviti i kazniti s 500 do 700 kuna, a ako spalite pola županije i napravite milijunske troškove. To je katastrofa! Cijeli dan požari, a zašto? Gori iz čiste nepažnje i nebrige i zaista ne znam što bi više rekao, nakon toliko apela, nakon tolikih nepotrebnih troškova…« 

 Dukić veli da je svega dvadesetak palitelja korova u njegovoj županiji ispunilo zakonsku obavezu i prijavilo da će užgati vatru u polju, i da se nijedna od tih vatri nije pretvorila u požar. Ove ostale neprijavljene vatre su neusporedivo brojnije, ne samo u šibenskom kraju već i u cijeloj Hrvatskoj, a posljedice su im takve da bi se svaka takva paljevina na otvorenom mogla tretirati kao pokušaj podmetanja požara. Uključujući i onu vatru usred Zagreba na kojoj neki griju svoje ambicije za preuzimanje vlasti.