Baš zanimljivo koliko su svi zatečeni onim što se po novinama licemjerno predstavlja kao »atak ustaškom parolom« na spomenik poginulim pripadnicima IX. bojne HOS-a »Rafael vitez Boban«, a još je zanimljivije kako o tom »ataku« nitko ništa ne zna.

   Novine znaju tek toliko da se »atak« dogodio i opisuju ga ovako: »Vjerojatno pod okriljem mraka, nepoznati je meštar na kamenom obelisku IX. bojne oštemao ime bojne koje se nalazilo unutar pletera na vrhu obeliska, pa je preko toga postavio kamena slova, profesionalno obrađena u istom ”fontu”, i njima ispisao – ”Za dom spremni”.«

   Isto to zna i policija koja će – kako je najavljeno – »obaviti očevid i s predstavnicima Udruge veterana IX. bojne vidjeti o čemu se radi«. No, teško da će istražitelji doći do ikakvih korisnih saznanja, jer predsjednik spomenute udruge i ratni zapovjednik rečene bojne, pukovnik Marko Skejo javno tvrdi: »Ne znam ništa o slovima, ni o paroli.«

   A ako pukovnik Skejo ne zna ništa, onda je neznanje posvemašnje. Jer kad je na isti spomenik prije četiri mjeseca izvršen prvi atak, kad ga je još uvijek nepoznat netko zalio crvenom bojom, Marko Skejo je znao da je to »napravio netko iz gnijezda jugonostalgičara«, pa se javno zapitao: »Zašto te ”junačine” koje pljuju po hrvatskim žrtvama ne dođu, stanu i kažu što zapravo hoće?!« I samome sebi odmah odgovorio: »Kukavičluk komunistički!«

   Znao je pukovnik tada i da su »taj vandalski čin napravila djeca onih koji su nedavno pjevali ”Oj, Mosore, Mosore”«, i toliko je bio siguran u to svoje znanje da se nije ustručavao poručiti: »Ako institucije ne pronađu počinitelje koji su oštetili spomenik poginulim pripadnicima HOS-a i ne kazne ih, mi ćemo ih pronaći i obračunati se s njima.« A još ranije, nakon što je otkrivanjem tog spomenika u Splitu svečano obilježeno ono što je gradonačelnik Ivo Baldasar naizglednim lapsusom nazvao »Danom borbe protiv antifašizma« i nakon što je taj događaj izazvao brojne kritički intonirane komentare, Marko Skejo se hvalio da zna kako autore takvih tekstova »huškaju i plaćaju oni interesni lobiji koji su od pamtivijeka radili protiv hrvatskih interesa i hrvatskoga naroda«.

   Zar je činjenica da počinitelja prvoga ataka na spomenik nisu uspjele pronaći ni institucije, ali ni Skejin istražiteljski tim – navodno sastavljen od HOS-ovaca, HSP-ovaca i torcidaša – toliko poljuljala pukovnikovo pouzdanje u vlastito znanje, da se sada ne želi zalijetati izjavama o gnijezdu, »junačinama« i kukavičluku? Ako već nije siguran da je natpis s kompromisno nepotpunim imenom njegove bojne sa spomenika otukao netko iz gnijezda jugonostalgičara ili ako ne bi stavio ruku u vatru da je natpis »Za dom spremni« uklesala neka ptičica iz gnijezda ustašonostalgičara, zbog čega se i ovaj put barem ne zapita: »Zašto te ”junačine” koje pljuju po hrvatskim žrtvama ne dođu, stanu i kažu što zapravo hoće?!« I zbog čega u podmukloj izvedbi novoga ataka na spomenik nije spreman glasno prepoznati nečiji kukavičluk, pa bio taj kukavičluk komunistički, ustaški ili naprosto klesarski?

   I splitski je gradonačelnik, a ne samo zapovjednik HOS-ove IX. bojne, prštao od znanja kad je u rujnu 2014. spomenik oskvrnut crvenom piturom. Znao je tada Ivo Baldasar – i bez policijskog očevida i rezultata istrage – da se »očito radi o namjerno izazvanoj provokaciji« i nije se libio reći kako je »zaista sramotno da se na ovaj način pokušava isprovocirati branitelje i omalovažavati žrtve Domovinskog rata«. Danas pak, nakon »ataka ustaškom parolom« na isti spomenički objekt, gradonačelnik – baš kao i njegov kompanjon Skejo – nema ni znanja ni predznanja ni saznanja o počiniteljima i njihovim motivima.

   »Žalostan sam«, prvo je što na sve to ima reći Baldasar. A žalostan je toliko da još ne zna što će poduzeti, ali zna što sigurno neće: »Vidjet ćemo u dogovoru s policijom i Udrugom IX. bojne što ćemo napraviti. Nećemo poduzimati nikakve dramatične poteze, niti ćemo dopustiti da se od grada i spomenika radi cirkus…« Splitski se gradonačelnik u jednom trenutku uspio othrvati žalosti koja mu je naplavila moždane stanice, pa je najavio i da će »biti vrlo jasan«. Ali od tog smo obećanja jasnoće dobili samo frazu kako je »”Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav, ali je teško kompromitiran pod ustaškim zločinačkim režimom« nakon koje je još jasnijim postalo da Baldasaru ništa nije jasno.

   Ako je »Za dom spremni« doista stari hrvatski pozdrav, može li nam Baldasar najzad otkriti koji su se to Hrvati prije ustaša njime pozdravljali i u kojim prigodama? Ako mu je pak, kao što kaže, jasno da je taj pozdrav doista kompromitiran pod ustaškim zločinačkim režimom, zašto je onda onako srdačno zapljeskao na Skejino »Za dom spremni« prigodom otkrivanja spomenika, bez primisli da će time teško kompromitirati i sebe i grad na čijem se čelu nažalost nalazi? I kako to da mu sada nije ni nakraj pameti kazati da je ilegalna klesarska intervencija na spomeniku »namjerno izazvana provokacija« i »sramotni pokušaj omalovažavanja žrtava Domovinskog rata«?

   Kako to da ni gradonačelniku, kao najodgovornijoj osobi za podizanje spomenika poginulim pripadnicima IX. bojne, ne smeta što na njemu više nema ni spomena te postrojbe? Možda mu neće smetati ni ako neznani klesar jedne noći ispravi dosadašnje propuste pa ugravira i njezin puni naziv – IX. bojna »Rafael vitez Boban«. Pa da onda Ivo Baldasar nekog prigodnog 10. travnja svečano otkrije i to u čiju je čast spomenik zapravo postavljen.