Novine bilježe da je na prvom javnom predstavljanju Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika u zadarskom hotelu Kolovare dr. Stjepan Murgić »naveo niz dokaza da su Hrvati najstariji kršćani u Europi i da egzistiraju posvuda još od apostolskih vremena« i kao najzanimljiviju od svih njegovih teza o odvajkadašnjosti i posvudašnjosti Hrvata citiraju onu o »glagoljici uklesanoj na stijeni planinskog masiva u Paragvaju, koja je datirana u šesto stoljeće«.

Ako vas zbunjuje tvrdnja da su Hrvati svoje glagoljske natpise ostavljali na drugom kraju svijeta čitava tri stoljeća prije nastanka glagoljice, to znači da sustavno ignorirate dostignuća skupine veleumnika okupljenih oko Znanstvenog društva za istraživanje podrijetla Hrvata, čijim je upravnim odborom predsjedao upravo dr. Murgić. Ako ne vjerujete da postoje hrvatski glagoljski natpisi 600 godina stariji od Bašćanske ploče, tada nemate pojma da je jugoslavenska historiografija Hrvatima zabranjivala da budu pismeni prije Srba i ostalih Slavena, pa je u tu svrhu izmislila da su i Hrvate opismenili Ćiril i Metod. Kao što nemate pojma ni da su »rani Hrvati bili prvi pismeno i arheološki dokazani europski posjetioci Amerike«. Ili da je ta Amerika dobila ime, ne po onom žabaru Amerigu Vespucciju, nego po Wadhi El-Ameriju i Zohairu Al-Ameriju, dalmatinskim Hrvatima koji su još u 11. stoljeću poveli maurske brodove preko Atlantika.

Umjesto što sumnjate tragove hrvatske pismenosti nađene u paragvajskom gorju Amambay, koji su ujedno i »najstariji ljudski zapisi na zapadnoj zemaljskoj polukugli«, pametnije bi vam bilo da izučite znanstvena polazišta svih teorija o hrvatskom podrijetlu Hrvata, među kojima posebno odzvanja teza dr. Hrvoja Šošića: »Znanstvena je istina da je hrvatski narod najstariji europski narod i da je hrvatska država najstarija u Europi, te da ima tradiciju od 35 stoljeća. A budući da smo katolici i vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka, Hrvati postoje oduvijek.«

Samo takvim se argumentima mogu efikasno odbacivati presizanja tuđinskih paraznanstvenika na neupitan položaj Hrvata kao najstarijega povijesnog naroda. Treba li vas posebno upozoravati da su među takvim falsifikatorima najglasniji oni srpski? I da ćete u njihovim pisanijama pronaći i podvale da su Srbi »ne samo najstariji narod na svetu već i preci tri rase: bele, žute i crne«, te da je čak i »kineski jezik obogaćen prisvajanjem mnogih srpskih reči«?

Kako odgovoriti na takve podvale ako ne znate čak ni to da je sanskrit nastao od ranohrvatskoga jezika, o čemu svjedoči i to što naši čakavci i dan-danas – za razliku od Hindusa koji pojma nemaju – razumiju 30 do 40 posto sanskritskih riječi? Kako parirati otimačima hrvatske povijesti ako npr. ne umijete, poput dr. Murgića, dokazati da je sumerski jezik hrvatskoga podrijetla već samim tim što su Sumerani za planet Pluton rabili naziv Šupak?

Kako da vas čovjek uvjeri da u ovoj zemlji ništa nema tako blistavu budućnost kao slavna hrvatska prošlost?