– Zaboga, Bruno, koga smo mi to postavili za glavnog urednika?! 

    – Pa mene… A koga bi drugoga?! 

    – A jesi li siguran da si ti baš onaj Bruno kojemu smo poklonili svoje povjerenje? 

    – Siguran. Ako treba, napravite DNK-analizu. 

    – Napravili smo mi već HTV-analizu. Uzeli smo uzorke Bruna Kovačevića i, kako da ti to kažemo, ne slažu se baš s ovim što vidimo pred sobom. 

    – Nemoguće. Ja sam, kako da vam to objasnim, ja sam pljunuti ja. 

    – Pljunut jesi, i to više puta. A i mi skupa s tobom. Ali da si ti baš onaj naš Bruno, e to baš nismo sigurni. 

    – Vaš sam, sto posto sam vaš. 

    – A zašto se onda ne ponašaš kao onaj naš Bruno koji je Vujčiću i ostalim izdajnicima poručio, evo da ti pustimo snimku: »Gospodo košarkaši, zastava je svetinja, a himna je život. Nemali broj vaših vršnjaka nije doživio vaše godine jer su položili živote da biste vi mogli igrati za Hrvatsku – za Hrvatsku za koju ne želite igrati.«? 

    – Ali ja se ponašam. Ponašam se kao ja. 

    – Ma ponašaš se kao da ti ne kažemo što. Gdje je onaj naš Bruno koji je i onom klokanu kazao što ga spada? Hajde da ti i to pustimo: »Upozorio sam Marka Viduku da pazi kako će igrati protiv Hrvatske s obzirom da ima vikendicu u dubrovačkom elitnom naselju Lozica.« 

    – Ali ja sam tu. Zar ne vidite da sam to onaj isti ja?! 

    – Ti da si onaj isti Bruno koji bi bez kolebanja znao izraziti najdublje osjećaje hrvatskoga naroda? Slušaj sad ovo: »Ovaj plivač dolazi iz nizozemskog grada kojeg Hrvati najviše mrze – iz Den Haaga.« 

    – Ali to sam stvarno ja. Na Europskom plivačkom prvenstvu, mislim, u Madridu 2004. 

    – Ti da si onaj isti Bruno kojemu smo povjerili da napravi prilog o tjelesnoj kondiciji predsjednika Tuđmana? 

    – Pa da. Još se sjećam kako smo se nakon meča, u kojem je predsjednik pokazao impresivne reflekse na mreži i odličan servis, a taj smo servis po njegovoj želji posebno snimali, opustili uz gemište i šnicle. 

    – Ma nemaš ti veze s našim Brunom! Ti ne bi znao snimiti ni predsjednikov servis za čaj. 

    – Što sam uradio da me tako vrijeđate? 

    – Ništa nisi uradio, u tome i jest problem. Nisi uradio ništa da zaustaviš onoga Šprajca.

    – Kako nisam?! Pa ušao sam u studio usred Dnevnika… 

    – I izašao brže nego što si ušao. 

    – Ali nisam mogao ući u kadar i istjerati Šprajca iz studija. 

    – Naš Bruno bi upravo to napravio. 

    – Ispričavam se, ali plašio sam se da ne ispadne skandal. 

    – Skandal je što je Šprajc obranio Vukovar, mislim, onaj prilog o Vukovaru, i to pred tobom koji si s predsjednikom bio na tenisu i na gemištima. 

    – Ali nisam ja bio na tenisu u vrijeme pada Vukovara… 

    – Ali si bio na Prisavlju kada Šprajc samo što nije kazao da je predsjednika bolio tenis za Vukovar! 

    – Pa što sam još mogao uraditi kad sam već bio izvan studija? 

    – Isključiti centralnu sklopku. I zapjevati da je zastava svetinja, a himna život.