U Domu HRM-a u Lori ove je subote održana proslava 20. obljetnice osnutka 72. bojne Vojne policije, pa je pukovnik Budimir iskoristio prigodu da posebno pozdravi kolegu po činu Antu Kotromanovića kao »bivšeg zapovjednika 4. gardijske brigade i, kako se dade čuti iz pouzdanih izvora, budućeg ministra obrane«, Željka Dilbera kao »velikoga prijatelja generala Gotovine«, a potom i hrvatske uznike: generale Markača i Gotovinu, »još šestoricu Hrvata iz Herceg-Bosne koji su u Haagu«, te »dvanaestoricu pripadnika 72. bojne kojima se sudi ili im se sudilo zbog obrane svoje domovine«. 

    Mihael Budimir, naravno, nije kazao da se pripadnicima njegove bojne sudilo ili im se sudi zbog sadističkog zlostavljanja zatočenika u Lori. Prema pukovnikovoj interpretaciji, njegovi su momci sudski gonjeni »zbog odnosa prema ranjenicima«, a da u međuvremenu »nitko nije rekao da je 72. bojna od tadašnjih europskih institucija bila proglašena za bojnu koja najbolje skrbi o ratnim zarobljenicima«. 

    Ne znam tko nam je i zašto sve do sada zatajivao taj podatak da je 72. bojna bila prethodnica europske Hrvatske. Ne znam čijom nam je zaslugom uskraćena informacija da su europske institucije ranih devedesetih budno pratile natjecanje hrvatskih postrojbi u humanom tretmanu ratnih zarobljenika, te da su najuspješnijima dodjeljivana priznanja iz Bruxellesa. Pa evo sada, kad je potpisan pristupni ugovor, očekujem da se otvore eurounijski arhivi i da svi pomno skrivani dokumenti o skrbi nad ratnim zarobljenicima najzad budu predočeni hrvatskoj javnosti. 

    Tada ćemo, nadam se, dobiti i potvrdu da je izjava Zlatka Komadine o haškoj cijeni kojom je plaćen pristup EU krajnje odgovoran čin, a ne inertni nastavak račanovskog dodvoravanja beračima kestena ili pak politikantski nagovještaj da nova postava u Banskim dvorima kani potrošiti četiri godine na patriotski face-lifting, uvjeravajući nas kako su Milanović i družina veći domoljubi od Sanadera i ostalih HDZ-ovih veleizdajnika koji su aktivno sudjelovali u progonu naših generala, smišljenom u eurokratskim kabinetima specijaliziranim za ponižavanje Hrvatske. 

    Tada će se valjda i Komadina do kraja osmjeliti, pa nam otkriti da su i suđenja humanistima iz Lore, baš kao i presude Norcu i Glavašu, dio istog trgovačkog aranžmana s Bruxellesom. I s punim će pravom naš ministar koristiti svaku prigodu da, svečano otvarajući kilometar-dva ceste ili pruge, uputi pozdrave svim hrvatskim žrtvama nametnutih suđenja za ratne zločine.