Nastupilo u zemlji Hrvatskoj izgleda neko turbopametno doba, pa se o vrijednosti ljudskoga mozga može razgovarati i bez pozivanja na onu glasovitu mesarsko-komesarsku procjenu Ivana Milasa. Jer vikend-izdanja naših novina, evo, donose najsvježije informacije o tome koliko pamet u Hrvatskoj doista vrijedi i što vam je s tom pameću – ako je, na vlastitu nevolju, imate – preporučljivo činiti. 

    »Večernji list« je jučer objavio ekspertizu Željka Keruma o stanju kritičkoga uma u kojoj se kaže: »Sjetite se kako je bilo devedesetih, a sada neki ‘stručnjaci’ daju pesimističke izjave. Gdje samo nađu te likove, prvi put izlaze u javnost i daju mišljenje kako sve propada, ništa ne valja, sve ajme. Živi se dobro. Tko hoće raditi, može. Neka idu na selo i rade, svatko ima svoje selo. Kako moj brat Jure može kopati, krčiti i saditi luk, pa mogu i ostali.« 

    Kao što vidite, nema ničega novog na nepremostivoj razdaljini između uma i Keruma, ali možda vas iznenadi u kolikoj se mjeri to protupametovanje splitskoga gradonačelnika pokazalo kompatibilnim s izjavama primorsko-goranskoga župana Zlatka Komadine, objavljenim dan ranije u »Novom listu«. Ugledni riječki SDP-ovac je, da podsjetimo, »osobno zamjerio onim, takozvanim intelektualcima koji su vrlo kritični prema političkim elitama, a nisu spremni i sami se uključiti u društvene procese«, te dodao kako ga njihovo ponašanje »podsjeća na onu dvojicu u ‘Muppet Showu’, što s balkona svih kritiziraju«. 

    Na pitanje Tihane Tomičić »Pa je li tko zvao intelektualce u SDP?«, Komadina je odgovorio: »Ne znam. Ali mogli su se jednako tako i sami ponuditi.« I kamo bi prozvane izvanstranačke kritičare odvela intelektualna rasprava s uvrijeđenim Kermitom kvarnerske socijaldemokracije? Otprilike tamo gdje i polemika s uvrijeđenim Kerumom splitskoga hrvatskog građanskog strančarstva. Kerum vas pošalje na selo, vi njega na tri. Komadina vas pošalje u SDP, vi njega u tri SDP-a i u još tri stranke koalicijske. 

    I tako bi to završilo da župan primorsko-goranski nije imao osobnih zamjerki i na račun onih što su se uključili u društvene procese, ali na pogrešnoj adresi: mimo SDP-a i buduće vladajuće koalicije koja će, kako tvrde novinska vikend-izdanja, na izborima osvojiti dvotrećinsku većinu s tendencijom da ta većina tokom tjedna valjda postane i stotrećinska. A Komadina je na spomen Dragutina Lesara i njegovih laburista – koji se ne libe spominjati riječ »radnik«, odavno izbačenu iz SDP-ova vokabulara – kazao sljedeće: »Najlakše je lagodno kritizirati, a znaš da nećeš ni doći u priliku da odgovorno radiš. Lagodno je biti takva oporba, i još zarađivati za život uz to.« 

    I hajde vi sad budite pametni, a ne budite na vlasti, ili ne budite radišna i odgovorna oporba, kojoj je bilo nelagodno kritizirati, kakva je bio SDP! Ili hajde budite drugačije pameti od one dežurne stranačke, pa se ne čudite kad vas stigne prezrivo pitanje poput onoga »Tko je taj Vjeran Zuppa?« kojim se intelektualno legitimirao Zoran Milanović… 

    No, sva sreća za hrvatsku pamet da postoji i Velimir Srića koji je ove subote na predizbornom skupu odvagnuo koliko vrijedi kilo mozga sa žigom HSLS-a: »Ako na jednu stranu Zagreba stavite nobelovce, a na drugu nas iz stranke, mislim da smo intelektualno jači.« Pa se hrvatska pamet može zabaviti nagađanjem odmjerava li se to Srića s nepostojećim zagrebačkim ili s postojećim nezagrebačkim nobelovcima.