Sada se taj vjeronaučni trend s oltara počeo širiti i po školama, pa novine i portali bilježe izjavu Krešimira Mihajlovića, ravnatelja zagrebačke Osnovne škole Petar Zrinski: »Živimo u Republici Hrvatskoj, ovo je hrvatska država i hrvatska škola. Dužnost ravnatelja je da uči djecu o ratu, ali i o domoljublju. Ako slike generala Ante Gotovine i Mladena Markača nekome smetaju, onda neka ode živjeti u Srbiju, ili u SAO Krajinu.« 

    Mihajlović je tako odgovorio nekim roditeljima koji su grintali zbog toga što je na školskom zidu, u skladu sa svojim shvaćanjem ravnateljske dužnosti, izvjesio plakat sa slikama generala osuđenih za ratne zločine, ukrašen hrvatskom zastavom te natpisima »Hrvatski mučenici« i »Od pobjede preko istine do pravde«. Ti nezahvalni roditelji su ravnatelju, koji je htio nadoknaditi manjkavosti kućnoga odgoja i njihovu djecu poučiti domoljublju, na vrat navukli i novinare i prosvjetnu inspekciju, pa nikoga ne treba čuditi što ih je Krešimir Mihajlović odlučio sve skupa stjerati u Srbiju lepu majčinu i u SAO Krajinu ćaćinu i materinu. 

    »Čije sam slike trebao staviti? Možda Mile Martića ili Veselina Šljivančanina?« – pita se zagrebački pedagog i samim tim daje naslutiti čije bi portrete izvjesio na školskom zidu kada bi se umjesto Krešimir Mihajlović zvao, recimo, Pantelija Pavelić i kada bi obnašao dužnost direktora Osnovne škole Stevan Sinđelić u Beogradu. I tamo bi se patriot njegova kova i mentalnog sklopa od nezadovoljnih roditelja i prosvjetnih inspektora mogao braniti istovjetnim obrazloženjima: da se »zločini događaju u svakom ratu« i da on, pomoću slika nacionalnih heroja što ih je protunarodni Haški tribunal na pravdi Boga proglasio ratnim zločincima, kod đaka želi razviti »isključivo ljubav prema domovini«. Pa onoga kome se to ne sviđa poslati u tri Lepe Njihove. 

    Ne treba previše mašte da bi se tipove poput Mihajlovića, Turića ili Lalatovića zamislilo u drugim sredinama, pa eto baš i u onima kamo oni šalju druge i otkud bi baš ovamo slali tamošnje drugačije misleće ljude. Svugdje bi Mihajlovići, Turići i Lalatovići bili svoji na svome, ali to nije razlog da ih se šalje ikamo iz ove zemlje. Neka ih ovdje, gdje mogu slobodno propovijedati kako je ideal poštenja postati hrvatski lopov i gdje im je dopušteno da pučkoškolce uče kako je mjera domoljublja divinizacija osuđenika za ratne zločine. U toj će sretnoj zemlji jednoga dana svi vjernici postati biskupi, a svi đaci – premijeri.