– Možeš li ti meni, Hraste Kitnjače, objasniti ovo s Miroslavom?

  – Prvo i prvo, Hraste Lužnjače, nije on za tebe Miroslav nego dr. Tuđman.

  – Za mene postoji samo jedan dr. Tuđman, pokoj mu vječni i laka mu hrvatska zemlja.

  – Pusti dr. Tuđmana neka počiva u miru.

  – Dobro, zašto si, Hraste Kitnjače, pustio Miroslava da ode u HDZ?

  – Nije me ni pitao. Vidio sam na televiziji da su ga stavili na listu. Uostalom, napisao sam u našem priopćenju da nije konzultirao Veliko vijeće Hrasta. Valjda si pročitao.

  – Pročitao sam ja svašta. I ono kad je prije mjesec dana na T-portalu izjavio kako on nikada nije bio u HDZ-u, pa se tamo ne misli ni aktivirati. I kako na predstojećim izborima ne misli biti ni na jednoj listi, iako podupire Hrast. Sjećaš se, Hraste Kitnjače?

  – Pustimo sad to, Hraste Lužnjače. Pokušaj ga shvatiti kao čovjeka. Bio je duboko zabrinut događanjima u svezi s HDZ-om. I to sam naveo u priopćenju.

  – Jebeš priopćenje, Hraste Kitnjače. Sada razgovaramo otvoreno, kao hrast s hrastom.

  – Bio je pogođen time što se pokušava kriminalizirati cijela stranka koju je utemeljio i godinama vodio njegov otac.

  – Znam, i to si naveo u priopćenju, općim ti priopćenje! Pa nije se valjda uplašio da će Bajić istraživati i HDZ-ove poslove iz devedesetih?

  – Ne znam, Hraste Lužnjače. Ne bih ulazio u te poslove.

  – A ja ne bih ulazio u HDZ. Ma objasni mi: kako jedan od autora našega programa može otići tamo, i to bez pozdrava!?

  – Pa da mi je rekao da ide, ja bih to, u duhu kršćanske tolerancije blagoslovio.

  – A ja bih ga, Hraste Kitnjače, pitao: sjeća li se što je napisao u našem programu?

  – Normalno da se sjeća. Pa nije dementan.

  – Ako nije, ubrzo će postati, ili će se praviti da je prolupao pa sve zaboravio.

  – Pretjeruješ, Hraste Lužnjače, nije on takav.

  – Uskoro će biti nikakav. Baš me zanima kojim će riječima Jadranki kazati kako on misli da – čekaj da ti pročitam – »potpisivanje ugovora s EU može uslijediti tek nakon referenduma, ako se većina hrvatskih građana odluči za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji«.

  – Pa može upravo tim riječima.

  – Misliš: on će njoj reći da ona ne smije 9. prosinca otići u Bruxelles i potpisati pristupni ugovor? Pa ona već mjesecima uvježbava potpis, da joj bude ljepši od Josipovićevog! A uvježbala je i Josipovićev, za slučaj da ovaj ispadne iz aviona…

  – Ne pričaj gluposti. Kako će čovjek ispast iz aviona?!

  – Šta ja znam kako… Znam samo da se s njom ne bih vozio.

  – Ne moraš na sve gledati tako fatalistički. Jadranka, na koncu, uvijek može reći da ona nije potpisala nikakav pristupni ugovor. Kao što nije potpisala ni onu odluku da se Mađarima omogući prevlast u Nadzornom odboru Ine.

  – Pusti ti Jadranku. Pravo je pitanje: kako će se u svemu tome ponašati naš Miroslav?

  – Ne znam, Hraste Lužnjače. On je svojom voljom otpao s Hrasta.

  – Hoćeš reći da je on žir?

  – Ne, neću to reći.

  – A zašto ne? Pa ti si, Hraste Kitnjače, ugledni hrvatski književnik. I tko može ljepše od tebe sročiti priču o šefu svih hrvatskih žbira koji je na koncu postao hrvatski žir?!