Ajmo, štovano pučanstvo! Penkale u šake, pa na potpisivanje punomoći. Može nekoliko milijuna individualnih punomoći, a može i jedna kolektivna. Otprilike ovakvog sadržaja: »Mi, stanovnici Republike Hrvatske, ovlašćujemo Vladimira Gredelja, odvjetnika iz Bjelovara, da u naše ime podigne tužbu protiv čelnika Kukuriku koalicije zbog kaznenoga djela uvrede koju su dana 5. studenoga 2011. godine nanijeli svima nama. U potpisu: svi mi, koliko nas ima.«

   Čemu krzmanje, čemu oklijevanje, štovano pučanstvo? Nemate pojma da ste uvrijeđeni? Nije vam stalo do obrane vaše časti i vašega ugleda? Nije vam stalo ni do čega?

   A ne, nećemo tako! U ovom strašnom času nemate pravo niti na malodušnost niti na nezainteresiranost. Jer se i jedno i drugo može tretirati i sankcionirati kao protupravno ugrožavanje interesa Republike Hrvatske.

   Nemojte se pretvarati da niste čuli ili pročitali da je Zoran Milanović, u ime tzv. Kukuriku koalicije, ove subote u gradu Dubrovniku, ničim izazvan, uzeo za obavezu da jug Hrvatske autocestom poveže s ostatkom Presječene Naše, te najavio da će se ta autocesta graditi od Ploča, pa preko doline Neretve i kroz susjednu Bosnu i Hercegovinu, do Dubrovačkog primorja. Nemojte se praviti da niste shvatili kako je lider SDP-a time srušio ne samo neizgrađeni Pelješki most, nego i nedosanjane snove milijuna Hrvata o nedjeljivosti i jedinstvu kako hrvatskoga teritorija, tako i hrvatskoga pučanstva s obje strane onog bezumnog neumskog zasjeka.

   Jer ako je župan dubrovačko-neretvanski, gospodin Nikola Dobroslavić, shvatio da su »poruke Kukuriku koalicije da se neće graditi Pelješki most, te da će autocesta do Dubrovnika ići preko BiH – uvreda stanovnicima juga Hrvatske«, tada je to morao shvatiti i svaki bezumnik i bezneumnik u Republici Hrvatskoj. A tko je to shvatio, jasno mu je da nema tih uvreda koje mogu biti nanesene stanovnicima juga Hrvatske, a da se pučanstvo zapadno od Neuma zbog njih ne osjeti jednako uvrijeđenim.

Pa ako je to jasno, onda se svi skupa izvolimo ponašati uvrijeđeno i ne dajmo da varljivi osmijeh naruši mrgodnu sliku naših lica sve dok odvjetnik Vladimir Gredelj ne izvojšti pravnu i tvarnu zadovoljštinu za uvrede što ih trpimo.

   Snuždimo se, štovano pučanstvo, i ne dajmo se odnužditi sve dok napadači na našu čast i naš ugled ne budu sudski kažnjeni. Pokažimo da nas istinski vrijeđa svaka zamisao o prometnom povezivanju razdvojene Hrvatske koja bi nas – u ime tobožnje ekonomičnosti, brzine i ostalih zdravorazumskih kategorija – nagnala da se nekoliko minuta vozimo kroz tuđinski teritorij i koja bi nas lišila domoljubnog užitka da zaobiđemo tu nažalost susjednu Republiku Kugu i Koleru ili kako li se već zove, pa makar putovali dulje, skuplje i gluplje.

   Pokažimo da nas vrijeđa to što nam žele oduzeti zadovoljstvo da barem dvaput godišnje ponosno plješćemo Sanaderima i Kosoricama dok svečano otvaraju neizvedive radove na Pelješkome mostu. I da nas vrijeđa odustajanje od nauma naših vizionara da izgradnjom tog mosta hrvatskih uzdisaja isprave – kako kaže njihova krilatica – barem dio pogrešaka što ih je priroda napravila darujući nam prometno disfunkcionalne otoke.

   Pokažimo, štovano pučanstvo, rušiteljima Pelješkoga mosta da im je posao zaludan barem koliko i njegovim graditeljima.