– Sjećam, ovaj, ne sjećam, ne sjećam…

   – Znam da se ne sjećaš. Da se sjećaš, onda bi me nazvao.

   – A zašto bih ja tebe zvao?

   – Pa iz istih razloga iz kojih si me nekad zvao i usred noći.

   – Nikad ja tebe nisam zvao usred noći.

   – Hoćeš da ti pustim snimku razgovora iz ožujka 2008. godine Gospodnje?

   – Pojma nemam o čemu ti govoriš.

   – O tvom pozivu, Andrija, usred noći. Molio si me i kumio da dođem u Sabor, da spasim Hrvatsku, jer da će bez moga glasa za odgodu primjene ZERP-a biti blokiran pristup Europskoj Uniji.

   – Kakve to sad veze ima, sve ako je i bilo tako?

   – Ne, nema nikakve veze što je Hrvatska, zahvaljujući meni, ušla u EU, a ja, zahvaljujući Hrvatskoj, čamim u Ćelovini.

   – Nisam te ja tamo poslao. To je bio tvoj izbor. Ti si izabrao BiH za svoju domovinu.

   – A ti i Sanader ste izabrali mene za spasitelja Hrvatske.

   – Ma daj, čovječe, što ti sebi umišljaš?!

   – Poslušaj ovo: »Glavaš je očito savjestan zastupnik kojemu je stalo do nacionalnih interesa Hrvatske.« Hoćeš još jednom?

   – Hvala, ne treba.

   – A sjećaš li se tko je ovo rekao? Ti, Andrija, ti. Pred novinarima u Saboru, u ožujku 2008.

   – Pa dobro, možda i jesam. Ali se više, ako i jesam, ne sjećam kojom prigodom.

   – Prigodom moga pritrčavanja u pomoć Hrvatskoj i njezinim nacionalnim interesima. Dojurio sam u Zagreb odmah nakon tvog poziva. Čak sam i štap u onoj jurnjavi zaboravio, pa su se novinari rugali kako sam naglo ozdravio.

   – Koji novinari?

   – Oni s kojima si pričao i smješkao se. Oni kojima si rekao, evo slušaj: »Glavaš je očito savjestan zastupnik kojemu je stalo do nacionalnih interesa Hrvatske.«

   – Ali kakve to sad veze ima? I što ti zapravo hoćeš?

   – Hoću da ti pružim šansu da ponovo izgovoriš iste riječi.

   – A zašto da ponavljam nešto što sam možda kazao jednom davno?

   – Zato što ti opet treba moj glas. Opet ti ja moram spašavati većinu.

   – Kakav tvoj glas? Pa nisi ti saborski zastupnik.

   – E, bogme jesam. Otvori www.sabor.hr, pa ćeš vidjeti. Klikni na »Glavaš, Branimir (HDSSB)«, pa ćeš ugledati i moju sliku, ako si zaboravio kako izgledam.

   – Pa nismo se dugo vidjeli…

   – A ja vidim da ti i ne želiš da se ikada vidimo.

   – Slušaj, ako me zoveš zbog putovnice, ja sam ovim tvojima jučer objasnio da mi nemamo ništa s tim. I bezobrazluk je tvrditi da sam ja nazvao Drmića i nudio mu nagodbu…

   – Ma jebeš putovnicu! Zovem te da me pozoveš da ti opet spasim većinu u Saboru.

   – Ali kako da te pozovem kad si u zatvoru, i to još u inozemstvu?! Da si ovdje, još bismo nešto i mogli srediti… A ti, ti bi, razumije se glasovao za Zakon o ništetnosti, da spasiš i Šeksa i sebe i Hrvatsku?

   – Samo ti pozovi. A ako se ja ne pojavim, ti novinarima lijepo kaži istinu: »Glavaš je očito savjestan zastupnik kojemu je stalo do nacionalnih interesa Hrvatske.«