Sjeća li se još itko Građanskog nogometnog kluba »Dinamo«? Onog što je prije pola godine proslavio stoti ročkas, iako nema nikakvih dokaza da je u Zagrebu prije 9. lipnja 1945. postojao klub takvog imena? Onog što bi stotu obljetnicu svoga osnivanja obilježio još prije pet godina, da mu u međuvremenu sudskim putem nije oduzeto samovlasno pravo da uzurpira povijest HAŠK-a, pa mu je, eto, ostalo samo da svojata prošlost »Građanskog«?

   Radije biste da vas u ovom strašnom času – dok se proglašava stečaj nad sjećanjem, a cijene zaborava skaču u nebo nad Zagrebom – ne gnjavim »Dinamovom« historiomanijom? Da smetnemo s uma sve one maksimirske maksime o Crkvi i »Dinamu« kao »najvećim hrvatskim brendovima i svetinjama«? Da zatajimo trud priučenih povjesničara u dokazivanju da je »upravo ”Dinamo” desetljećima u Jugoslaviji čuvao politički zabranjivano hrvatstvo«, te da je »navijanje za druge hrvatske klubove bio samo osobni izbor, a navijanje za ”Dinamo” politički stav«?

   U redu. Možemo i tako, ako ćemo naprasnom amnezijom pomoći treneru »Dinama« Krunoslavu Jurčiću da se lakše nosi s vlastitom neodgovornošću za razočaranje svojih navijača i medijskih logističara preksinoćnim porazom od »Ajaxa«. Neka stepinoliki blaženik s »Dinamove« klupe nesmetano širi iluziju o svojoj svetosti i neka nastavi štrcati žuč po nezahvalnoj pastvi. Neka uz molitvu »Zdravo, Maminjo, milosti pun…« ponavlja i onu samoiskupljujuću bajalicu koju je u utorak navečer izgovorio u mikrofone: »Kad slušam medije i javnost, skoro da zažalim što smo se uopće plasirali u Ligu prvaka.«

   Neka se Krunoslavu Jurčiću nitko ne usudi spomenuti da su do prekjučer novinski naslovi i televizijski ekrani bili puni njegovih izjava kako je »Ajax« najslabiji klub u »Dinamovoj« skupini Lige prvaka i kako će plavi dečki raskopati igru Nizozemaca, te tako doći do prvih europskih bodova. Neka ga nitko od onih što su, baš na osnovu izjava »Dinamova« trenera, naivno očekivali da će simpatični Amsterdamci u Zagrebu pokleknuti pred favoriziranim domaćinom sada ne proziva zbog tog krunskog zajeba.

Ako baš moraju nešto pamtiti, neka to onda bude Jurčićeva izjava poslije utakmice: »Mi igramo Ligu prvaka i koliko god puta pređemo protivničku polovicu, to je veliki uspjeh.« Pa neka stoga navijači »Dinama« shvate da se od njih očekuju ovacije kad god netko od Jurčićevih izabranika uspije s loptom preći centar.

A neka se i redatelji televizijskih prijenosa pripreme da nam svaki taj veliki uspjeh, svako – kako bi to kazali sportski komentatori inficirani vokabularom Igora Štimca – kvalitetno prelaženje centra prikažu više puta, iz raznih kutova i, po mogućnosti, usporeno.

   Nitko sada ne bi smio ni pomisliti da su te lekcije što ih Krunoslav Jurčić dijeli hrvatskoj javnosti, kad već nije mogao »Ajaxu«, posve logičan nastavak svih mitomanskih podvala, pa tako i one o »probuđenim silama iz vremena komunizma koje su velika prijetnja ”Dinamu”, Crkvi i ostalim hrvatskim svetinjama«. Niti bi itko u Jurčićevom isposničkom odricanju od nezgodnih činjenica smio prepoznati pomodarsko imitiranje onoga što čelnici najsvetije hrvatske političke stranke rade iz dana u dan, kada nastojeći zaboraviti ono što su bili i što jesu, optužuju svakoga tko se ičega sjeća za gubitak razuma.

   U redu. Ako je hrvatskim svetinjama tako lakše: niti su izgubili utakmicu, niti će izgubiti izbore.