Otkako je Karlo Starčević na molbu udruga mladih iz Velike Gorice da bude jedan od pokrovitelja njihova rock-festivala, da tamo postavi točionik i prodaje svoje Velebitsko pivo, odgovorio onom svima znanom odjebenicom, u kojoj je pankere i rokere proglasio začetnicima homoseksualizma i pedofilije, medijska slava mu vrije kao da je gonjena svim vrazima iz pivskoga kvasca.

  Ne manjka u ovoj zemlji novina koje su takvom tipu spremne raskriliti po tri-četiri stranice da se pohvali kako su navodne ucjene i pokušaji reketiranja od strane »pankerskih, rokerskih i novinarskih spodoba« blagotvorno djelovale na potražnju njegova piva, da prospe još poneku kiblu pjene po rokerima koji »ne samo da ne vole Hrvatsku, nego ju nisu ni željeli, a ni branili«, te da takav – medijski bojkotiran i zlostavljan – napriča što god hoće o čemu god ga volja. Tako se od bogataša, koji je bahato i prostački izvrijeđao klince što su se drznuli da ga zamole za pomoć, stvara slika Asterixa iz Donjega Pazarišta koji – zahvaljujući čarobnom napitku, osobnoj odvažnosti i nepotkupljivosti – prkosi svekolikim neprijateljima Hrvatske, a na radost svoga naroda kojemu je on osobno »uzeo strah i vratio hrabrost« i koji »više neće plaziti ni pred kim« dok je gazda Karlo živ.

  Pa kad već hrvatske novine od Starčevića prave tolikog junaka, ne razumijem zašto mu ne daju još veći prostor i zašto dopuštaju da njegova senzacionalna povijesna svjedočanstva ne budu ispričana do kraja. Zar nitko od urednika ne vidi da su Starčevićeve uspomene na ljude i događaje puno zanimljivije od njegova bljuvanja po pankerima i rokerima ili od njegovih recepata za odgoj mladeži uz tamburicu, hercegovačku gangu i lički ojkan?

  Meni je, recimo, od svega što je tvorničar Velebitskog piva ovih dana napričao po novinama najintrigantnija izjava da se »i HDZ-om i SDP-om upravlja iz jednog jedinog centra koji je stvorio Ante Marković još 1987. godine u Beogradu«. I nije mi jasno kako urednik, čim pročita takvu rečenicu, ne vrati novinarku natrag u Pazarište, da gazdu Karla priupita: Kako se zove taj beogradski centar za upravljanje najvećim hrvatskim političkim strankama? Na kojoj se adresi nalazi i tko njime rukovodi?

 Ravna li tim centrom još uvijek njegov osnivač Ante Marković? Tko su bili suosnivači? Koju je dužnost 1987. službeno obnašao Ante Marković? Je li bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća ili možda predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske? Je li Ante Marković u Beograd išao po mišljenje ili je tamošnjim drugovima nametnuo svoje: da treba formirati centar koji će upravljati tada još nepostojećim HDZ-om i SDP-om?

 Dajte, gospodo urednici, gazdi Karlu sve novinske stranice kojima raspolažete. Dajte da najzad saznamo kako je nastao taj hibrid minhenskih pivnica i beogradskih tajnih službi što ga naivno nazivamo HDZ-om.