Baš super što je Vladimir Šeks priznao da u Hrvatskoj još traje građanski rat i što je nastupio kao glasnogovornik jedne od zaraćenih strana koju je imenovao – hrvatskim narodom. I baš super što je prijavio da je upravo »promidžba« izabrana kao oružje kojim se vodi taj rat protiv »domaćih revizionista i krivotvoritelja hrvatskog puta u državnost, neovisnost i pobjedu u Domovinskom ratu«. A najbolje od svega je što Šeks i nakon 20 godina sumanutog vojevanja protiv unutrašnjeg neprijatelja najavljuje da će i taj treći segment Domovinskog rata – poput onog oružanog i diplomatskog – okončati svojom pobjedom.

Dirljiv je taj Šeksov optimizam u trenutku dok izvještaji s bojišnice upozoravaju na sve izraženiju brojčanu nadmoć neprijatelja i dok zlosretni Vladimir u svakom svom suborcu otkriva petokolonaša i prodanu dušu. Nije još odbolovao ni Bošnjakovićevu veleizdaju, a evo već strepi hoće li se Jadranka Kosor, koja mu je napokon pokazala svoje pravo lice, zaustaviti samo na odustajanju od već pripremljenog tzv. Šeksovog zakona o tzv. ništetnosti beogradskih optužnica. Ili će drugarica Jaca zvana Crvena Opasnost ići dotle da kamarada Šeksa – u duhu svoje suverenističke politike zasnovane na slijepoj pokornosti Beogr…, pardon, Bruxellesu – bez milosti izruči srpskom pravosuđu, ukoliko joj takva preporuka stigne iz Beogr…, pardon, Bruxellesa. Prekasno je Vladimir prozreo njezinu dvostruku igru, pa čak i sad – kad su mu se napokon otvorile oči – teško prihvaća neumitnu istinu da je svaka njezina kvazidomoljubna dreka na Beograd ustvari samo šifrirana poruka Bruxellesu: »Čujete li vi tamo što ja ovdje lupetam?! Molim vas, nazovite me i kažite mi da to ovako više ne ide! Vidite li da se svi rugaju sa mnom čim nešto uradim na svoju ruku?! Pokažite malo suosjećajnosti za našu zajedničku stvar, pa me – ako ikako možete – korigirajte unaprijed, prije nego što mi uopće padne na pamet da povučem bilo kakav samostalan potez!«

Grozomorne dane proživljava Vladimir Šeks, ne samo zbog svih tih izdaja od strane najbližih suradnika, već i zbog toga što mu se čini da se i veliki dio hrvatskoga naroda svrstao u jednu jedinu kolonu, i to onu petu, pa samo čeka nečiji mig da krene na teledirigirani marš preko njega ni živa ni mrtva. Pokušajte zamisliti koliko je Šeksovo razočaranje u voljeni narod dok nebrojeni Hrvati, umjesto da izađu na ulice i demonstriraju protiv srpskih optužnica, šalju svoje sluzave izraze divljenja beogradskom režimu. »Napokon dobre vijesti iz Srbije. Trebali bismo se ugledati u njih», »Svaka vam čast za ovo, dragi Srbi. Zbog ovog, samo zbog ovog bi vam trebalo vratiti Kosovo. Ako slučajno se i desi ta sramota, nadam se da ćete opet pokazat zube«, »Svaka čast Srbiji, sve što su napravili ima zakonsku osnovu«… nižu se poruke iz Hrvatske. Shvaća Šeks da se one odnose na zabranu Parade ponosa u Beogradu, ali jebeš sad gay-paradu! Zar Hrvatima u ovom dramatičnom trenutku ne bi trebale biti važnije šeksualne slobode od seksualnih zabrana?!

Vidjevši da je sve pošlo k vragu i da bi Hrvati najradije smijenili Tomislava Karamarka, te na njegovo mjesto postavili Ivicu Dačića, veleizdani Vladimir grozničavo prelistava imena srpskih političara, nagađajući koga bi od njih hrvatski petokolonaši instalirali kao zamjenu za Šeksa. I dočekuje Dan neovisnosti u uvjerenju da je još uvijek nezamjenjiv.