Strašno je to što joj rade. Prekapaju po njezinoj prošlosti dublje i ustrajnije nego Karamarkovi bageri po zatajenim grobnicama s kraja Drugog svjetskog rata. I dižu nesnosniju buku nego sva policijska mehanizacija. Ne ustežu se ni od zadiranja u njezinu djevojačku intimu ni od prljanja njezinih mladenačkih ideala. Slavodobitno mašu njezinom partijskom knjižicom i cinično se smiju dok obeščašćuju sve što joj je bilo sveto, dok svojim poganim jezicima balave nad svime čemu je časno služila i u što je iskreno vjerovala. 

    Užas je to što joj rade, užas nad užasima i dno podno svakoga dna… Pogledajte im samo ta od pakosti deformirana lica dok joj na nos nabijaju članstvo u 3. partijskoj konferenciji Radio Zagreba. Pitate li se: što slijedi nakon sladostrasnog listanja njezine članske knjižice Saveza komunista Hrvatske i, da ne kažemo, Jugoslavije? Hoće li joj netko iskopati i spomenar iz šestog osnovne, pa pred kamerama pokazivati kitnjastim rukopisom i ljubičastim flomasterom ispisano »Tko te voli više od mene, nek’ još jedan list okrene…«? I tko je taj tko će okrenuti i taj posljednji list, ako u ovom svirepom obračunu s jednom mladošću uopće ima takvoga lista nakon kojega bi je najzad pustili na miru? 

    Upravo je nevjerojatna bjesomučnost s kojom se obrušavaju na njezinu prošlost. I ljudska pamet postaje nemoćna kad se sučeli sa zapjenjenošću kojom postavljaju to svoje pitanje svih pitanja: »Što je bilo prije: Kosor ili jaje?« Pa onda – umjesto suvislog odgovora – vade stare ugovore s njezinim potpisom, hoteći valjda dokazati da je upravo ona prodala Inu Mađarima i praveći od te kapljice tinte naftnu mrlju neviđenih razmjera. 

  Ali oni – ostrvljeni na brojčano slabiju braniteljicu braniteljskih interesa – jedva dočekaju taj trenutak istine pa da nju, ni krivu ni dužnu, pokušaju utjerati u laž. Izvuku joj onda odnekud – valjda svojim jugosferičnim doušničkim kanalima – izjavu otprije tri godine da je odluka o prodaji Ininih dionica bila najbolja za hrvatske branitelje i da je kao takva donesena jednoglasno. A pritom i ne pomišljaju da je ta žena morala biti izložena neizdrživim pritiscima od strane samih tih branitelja koji su se ponašali kao najzadrtiji mađarski lobisti. 

  I nitko se danas ne pita kako je ona preživjela sav taj horror. Nego pitaju gdje joj obraz i kako je nije sram. A ona čudesnom snagom trpi sve te udare na svoju prošlost. Jer do nje drži koliko i do njihove budućnosti.