Tek što je gospođa premijerka na proslavi 20. obljetnice osnutka 204. vukovarske brigade kosorijeknula da se »nikome neće dopustiti da revidira hrvatsku povijest«, pred njom se raskrilio Mladi Jastreb kazavši da je »pored Srbije, i Bosna i Hercegovina izvršila agresiju na Hrvatsku«, te da to najzad »treba jasno reći«.

Ne znam je li Jadranka Kosor shvatila što joj je time htio poručiti brigadir Branko Borković i, ako jest, hoće li njezin kabinet još danas uputiti Saboru na usvajanje prijedlog izmjena i dopuna Deklaracije o Domovinskom ratu kojim bi se hrvatska povijest, suprotno premijerkinom naizgled nepopustljivom stavu, ipak revidirala. Taj prijedlog bi se odnosio na drugu točku rečene deklaracije i ona bi nakon te male povijesne revizije glasila otprilike ovako: »Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske i velikobosanskohercegovačke agresije unutar međunarodno priznatih granica.« Ukoliko se povjesničar Tomislav Karamarko ne složi s rogobatnom formulacijom o »velikobosanskohercegovačkoj agresiji«, moguće je i alternativno rješenje u obliku »velikobosanske i velikohercegovačke agresije«. Jest da govorimo o Vladi Republike Hrvatske, ali i tamo sjede ljudi, pa će se valjda – u skladu s onom pučkom uzrečicom – i dogovoriti.

Znat će valjda svi odgovorni čimbenici u Banskim dvorima da Mladi Jastreb tu tezu o agresiji BiH na Hrvatsku nije isisao iz oblaka i da je to što i u Deklaraciji o Domovinskom ratu »treba jasno reći« odavno elaborirano. Sjetit će se netko tamo – možda ne Popijač ili Čobanković, ali Bošnjaković i Karamarko svakako – da su o toj agresiji već ispisane i mudre knjige. Autor: Slobodan Praljak. Naslovi: »Agresija Bosne i Hercegovine na Republiku Hrvatsku – činjenice« i »Procjena ratnih šteta u Hrvatskoj nastalih zbog agresije na području ili s područja BiH. Izravni i neizravni troškovi rata za razdoblje 1991.-2015.«. Nakladnik: Oktavijan, Zagreb. Godina izdanja: 2007.

Sjetit će se netko da je u prijeporima oko tobožnje hrvatske agresije na BiH bivši ravnatelj Hrvatske izvještajne službe Markica Rebić tvrdio kako je »Hrvatska bila napadana s teritorija BiH, iz bosanske Posavine i istočne Hercegovine« pa je »zato imala puno pravo poduzeti operacije aktivne obrane pri čemu je prešla državnu granicu«. Bude li trebalo još dokaza za bosanskohercegovačku agresiju na Hrvatsku, nekome će valjda pasti na pamet i to da su oni smutljivci koji su u proljeće 1991. ispalili ustaničke projektile iz armbrusta na Borovo Selo, s isključivim ciljem da pospješe srpsku oružanu agresiju, u Lijepu Našu stigli – baš iz agresorske BiH. Da je Vice Vukojević ovamo ubačen iz Veljaka kod Ljubuškog, a Gojko Šušak iz Širokog Brijega.

A još ako nekome tamo gore sine da je iz BiH u Hrvatsku poslan i Bosiljko Mišetić iz Grabovnika kod Ljubuškog, koji se godinama skrivao po visokim državnim funkcijama, pa čak i u fotelji ministra pravosuđa, e da bi svoj pravi zadatak negiranja velikosrpske, pa samim tim i velikobosanskohercegovačke agresije, obavio 2004. pred Županijskim sudom u Rijeci kojemu je podastro tezu da se »srpska pobuna u RH mora gledati kao građanski rat u RH«, te da se »kao takva nikako ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija«… Mladi će Jastreb biti zadovoljan. Najzad će biti kazano sve što »treba jasno reći«.