Zbunio me, priznajem, naslov jedne jučerašnje vijesti: »Iznenađujuće otkriće: Za požar kod Knina nisu zvali srpski revolucionari, nego hrvatska emigracija?!« Pa se, evo, još uvijek pitam – koga to otkriće uopće može iznenaditi? Ne može, mislio sam, čak ni površnog čitatelja svih onih vijesti o hrvatsko-srpskim idiotarijama koje nam se serviraju u urednim obrocima, a kamoli urednika zaposlenog na brzoj dostavi tog podgrijanog junk-fooda.

Mislio sam da čovjek, ma koliko se trudio da zaboravi čime se zapravo bavi, ne može potisnuti iz sjećanja čitavu nisku sličnih »iznenađenja« koja su mu u posljednje vrijeme morala proći kroz ruke: od velikosrpskih grafita u Vukovaru ispisanih polupismenom ćirilicom, preko ocila išaranih na Ovčari, pa do posve nedavnog skrnavljenja spomenika »Oluja ’95« u Kninu. Jer ispostavilo se da su u svim tim i još mnogim slučajevima dušmanskog i petokolonaškog orgijanja po Lijepoj Našoj, istražni organi u pravilu otkrivali da se radi o – hrvatskom rukopisu.

Ne mislim ja da nema srpskih budalaša koji bi, čim dočuju vijest o požaru i eksplozijama municije u skladištima na Staroj Straži, s užitkom nazvali redakciju »Slobodne Dalmacije«, predstavili se imenom vojnoga krila neke turbosrpske patriotske organizacije, preuzeli odgovornost za taj požar, pa još i priprijetili napadom na policijsku stanicu, e da bi na koncu zabezeknutoj redakcijskoj tajnici opsovali ustašku mater i prekinuli vezu. Ima, naravno, i takvih srpskih morona koji bi taj poziv bez razmišljanja uputili s vlastitoga telefona, pa se poslije čudom čudili kako ih je murija otkrila, ali oni naprosto ne stižu na red od sve agilnijih hrvatskih idiota.

A ti su se hrvatski tupani toliko upregli da od sebe naprave srpske budale, da su braći Srbima potpuno pokvarili zabavu, pa su ovi naposljetku vjerojatno i odustali od pokušaja da se na hrvatskom terenu igraju srpskih kretenarija. Jer zašto bi, uostalom, trošili vrijeme na takve zajebancije kad hrvatskim kretenima tako dobro ide i kad više nema te govnarije koja bi mahnitom Srbinu mogla pasti na plitku pamet, a da je već – u njegovo ime i u ime cijeloga srpstva – nije realizirao neki hrvatski šupljoglavac?!

Ničega iznenađujućeg, dakle, nema u otkriću da se i u slučaju Stare Straže jedan gorljivi Hrvat prometnuo u zagriženog Srbina. I ništa čudno što se taj nesuđeni Apis naših dana zove Petar Penava, što se fura kao ugledni hrvatski politički emigrant, što je od 1992. službovao u Šuškovu Ministarstvu obrane i radio za SIS. Čudno je samo to što se u »Slobodnoj Dalmaciji« čude kako to da ih je u ime fantomskog Srpskog revolucionarnog pokreta nazvao baš isti taj Penava kojemu su ovoga ponedjeljka posvetili udarne stranice svoga lista, da na njima prijeti kako će Josipa Perkovića strpati na doživotnu robiju.

Pustio je splitski dnevnik Penavinu priču kako ga je Perkovićev ubačeni agent Krunoslav Prates svojedobno nagovorio da nazove novinsku agenciju DPA i da u ime Hrvatskog revolucionarnog pokreta zaprijeti da će likvidirati njemačkog ministra policije ako bilo koji hrvatski politički emigrant bude ubijen. Objavio je taj list i Penavinu žalopojku da ga je UDB-a nakon toga prokazala njemačkoj policiji, koja ga je – gle čuda! – odmah uhapsila.

Pa tko hoće, nek se čudi ako provaljeni srpski revolucionar Penava za koji dan izjavi i da je »Slobodnu Dalmaciju« s njegova telefona nazvao neki pritajeni udbaš. Neki Zvonko Telefonko.