Stara Straža je, kažu stare knjige, geološki spomenik prirode na potezu od Knina prema Gračacu. Taj lokalitet je, vele geolozi, posebno zanimljiv zbog lijepo vidljivih bora širine oko 15 metara i visine oko 5 metara, koje predstavljaju valovito svijene slojeve Zemljine kore. Te lijepo vidljive bore nastaju kada se pod utjecajem bočnoga tlaka pomiču vapnenačke i dolomitske stijene iz perioda jure i krede, koje ne treba brkati s neodiluvijalnim razdobljem Jure i Bobana. Stara Straža stavljena je pod državnu zaštitu prije točno pedeset godina. I taj se značajni jubilej upravo proslavlja rijetko viđenim vatrometom.

   Stara Straža bi, osim geologa, mogla zainteresirati i antropologe, baš zato što je na tom lokalitetu, kao i u njegovoj bližoj i daljoj okolici, teško uočiti lijepo vidljive bore na moždanoj kori. Možda antropolozi iz tog uočljivog nedostatka moždanih bora i moždanih kora uspiju izvući znanstveno utemeljene zaključke o žalosnom stanju ljudske pameti u našim krajevima, gdje aluvij – prema nekim procjenama – kasni lijepih 11 tisuća godina, pa je veliko pitanje hoće li to geološko razdoblje, koje je širom svijeta nastupilo prije svojih milijun stoljeća, ikada i stići do nas i do naših vjekovnih zgarišta.

   A stanje ljudske pameti je takvo da su eksplozije koje već dva dana odjekuju Starom Stražom pripisane – zaostalom streljivu i granatama iz bivše vojarne. Iscurilo je to obrazloženje o zaostalom streljivu iz istog mentalnog skladišta u koje spada i onaj retardant što je navodno izazvao izlijetanje vlaka kod Rudina i pogibiju putnika o čijim uzrocima naše napredno pravosuđe umuje evo već dvije godine. Kad se zaostalom streljivu i retardantu pridruže po ljudsku pamet uvredljiva ekspertna tumačenja uzroka smrtonosnog požara na Velom Kornatu otprije četiri godine ili plitkoumna haranga Ministarstva obrane na novinara Ivicu Đikića koji se na stranicama »Feral Tribunea« drznuo otkriti vojnu tajnu da je u onoj eksploziji skladišta u Dubokom Jarku davne 1994. godine u zrak otišlo i više od tone ubilački otrovnog cijanovodika, sve upućuje na to da se u vladajućem sustavu ove zemlje udomaćilo infektivno ludilo zbog kojega je postalo normalno da kontrola nad sredstvima za masovno uništavanje biva prepuštena ljudima koji su prethodno morali završiti ubrzani tečaj neodgovornosti. I da im je to glavna kvalifikacija za posao od kojega oni žive, a drugi ljudi ginu.

   Stoga je postavljati pitanje otkud, zašto i čemu zaostalo streljivo i granate na Staroj Straži isto kao i pitati otkud, zašto i čemu cijanovodik u Dubokom Jarku – opasno po ono malo zdrave pameti do koje se ovdje drži manje nego do nepotrebne municije ili otrova što ne služe ničemu osim da budu uskladišteni i da čekaju prigodu u kojoj će eksplodirati. Skladištarski um nekog generala sada nam, evo, tupi kako je na Staroj Straži čuvano »mahom neperspektivno topovsko i minobacačko streljivo«, te kako je ta ubojna krama bila »propisno uskladištena i zaštićena, zbog čega nisu ozlijeđeni ni mještani niti vojnici«. Ostaje još samo da gospon general postroji vatru i da joj objasni kako njezina pojava nije bila predviđena propisima o skladištenju i zaštiti, te da je na licu mjesta kazni s dvadeset sklekova zbog nepoštivanja vojne stege. Pa da onda i geolozi shvate da se one mezozoičke stijene na Staroj Straži ne pomiču od bočnog tlaka, nego da pucaju pod neizdrživim teretom endemske gluposti.