Federicovi su roditelji, znate već, životima platili nesreću što su se našli na putu jednome od onih koji vjeruju da im je dopušteno ama baš sve, jednome od onih što nezaustavljivo piče gazeći svakoga koga zateknu na pravcu razvoja svojih poslovnih vizija ili na nepromjenjivoj ruti svojih hirova, pa bili to prosvjednici u Varšavskoj ili namjernici u primoštenskom akvatoriju. Mariella i Francesco Salpietro su stradali pod gliserskim propelama Tomislava Horvatinčića, jednoga od onih koji vjeruju da im je dopušteno upravljati brodom onako kako upravljaju javnim prostorima pretvorenim u svoje feude. 

Razlog da se prisjetimo izjave Federica Salpietra mogli smo pronaći nepun sat nakon njezina objavljivanja, čitajući upravo pristiglu vijest o prijetnjama što ih je ministar poljoprivrede i hrvatski vicepremijer Petar Čobanković sasuo u slušalicu Mati Mlinariću, predsjedniku Nezavisnih hrvatskih seljaka. I Čobanković spada u one koji misle da im je dozvoljeno sve, pa eto i to da u telefon urlaju kako će razjebati i onoga s kim razgovaraju i Hrvatsku poljoprivrednu komoru i njezina predsjednika Darka Grivičića, a da se od tog posvemašnjeg razjebavanja neće izvući ni portparol HPK Vladimir Novotny… Sve, ma sve će to Čobi razjebati! 

Posve je sada nebitno što je to razdražilo potpredsjednika Vlade i što mu je nadražilo razjebavalačke porive. To što je Čobanković navodno iskočio iz kože nakon što su seljaci na press-konferenciji u Osijeku zaprijetili da će početkom listopada opet blokirati ceste – ako ministar pogazi dogovor i ne isplati im 400 milijuna kuna za prošlogodišnju jesensku sjetvu plus 450 milijuna kuna odštete za sušu koja je poharala Osječko-baranjsku županiju – nije nikakav razlog da se razjebavajućega vicepremijera odmah ne zaustavi. Prije nego što razjebe i ono što još razjebao nije. 

Ali tko da zaustavi i iz prometa isključi ministra koji se zahuktao u misiji razjebavanja? Oni koji su naprimjer Zdravku Mamiću dopuštali da nesmetano jebe majku kome god se sjeti, da se javno i nekažnjeno iživljava nad ljudima nazivajući ih udbašima, kretenima, laprdalima, sotonama, poljudima, mrziteljima svega hrvatskog… da bi ga na koncu strpali tamo gdje mu je odavno bilo mjesto tek nakon što je zaglumio narodnoga heroja i odlučnoga branitelja Dinamovih navijača pred policijskom represijom, tek nakon što je istaknuo svoju kandidaturu za maksimirskog Zvonimira Bobana naših dana? 

Štošta će još razjebati Petar Čobanković i mnogu će svoju prijetnju ostvariti prije nego što ga stigne Mamićeva kratkotrajna sudbina. A i nju će dosegnuti tek ako, kakvim bizarnim slučajem, stane u obranu pobunjenih seljaka pred policijom koja će – bude li slijedila ministrove smjernice – već znati kako će ih razjebati. 

  A do tada… imajmo barem na umu, ako ih već nećemo imati i na drumu, riječi Federica Salpietra: »Nadam se da ćemo se i mi i vi osloboditi ljudi koji vjeruju da im je sve dozvoljeno.«